Марина (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marina
AutorKarlos Ruiz Zafon
ZemljaŠpanija
Jezikšpanski
Žanr / vrsta delatriler, fikcija, ljubavni roman
Izdavanje
Izdavanje2014: Čarobna knjiga (srpski jezik)
Klasifikacija
ISBN?978-84-0808-426-6

Marina (roman) (šp. Marina) je roman koji pripada književnosti za mlade pisca Karlosa Ruiza Zafona. Objavljen je 1999. godine od strane izdavačke kuće Edebe, dopunjeno izdanje objavljeno je 2007. godine, roman će doživeti četrnaest reizdanja. Marinu je, od svih ostvarenja Karlosa Ruiza Zafona, najteže kategorisati i, po rečima autora, ovo delo je možda najličnije od svih njegovih dela.[1][2]

Karlos Ruiz Zafon

Marina je urbana priča o misterioznom i fantastičnom, gde se protagonisti pojavljuju i nestaju pod čudnim okolnostima, na čudnim mestima, u nenaseljenim kućama i napuštenim vrtovima, sa nepoznatim ulogama, ispitivanjima, i konačno, ispovesti sporednih likova koji se pretvaraju u glavna sredstva Karlosa Ruiza Zafona da „razotrije” radnju romana. Roman se bavi samoistraživanjem, koje je tipično zastupljeno u obrazovnim romanima cvetanjem ljubavi i teškoći upravljanja njome, i u melanholiji kao proizvodu vernosti.

Portal The Guardian pohvalio je roman i u svojoj recenziji napisao „Marina je jedna od onih knjiga koja je predodređena da se proguta u jednom čitanju, pošto će zadovoljiti glad koju možeš imati prema dobrom čitanju. Priča je izuzetna.” Takođe, Zafonov stil ocenjuje kao „prosto divan”.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

U ovom romanu, smeštenom u drugoj polovini dvadesetog veka, pripovedaju se dve paralelne priče. Prva je priča Marine i Oskara, koja je dirljiva i emotivna, čiji je najveći deo na početku i na kraju knjige. Nakon što upozna misterioznu Marinu, zauvek će se promeniti život Oskara Draja. Kasnije, roman se bavi zagonetnim životom i firmom Mihajla Kolvenika, genija u stvaranju ortopedskih ekstremiteta i medicinskih proteza, koji motivisan ludilom da pobedi smrt i greškama ljudskih deformiteta završava kao zver. Opterećen genetskom degeneracijom koja ga deformiše i atrofijom, Kolvenik obnavlja svoje telo pre nego što ga bolest potpuno preuzme, konačno pretvarajući se u „monstruoznost… koja je smrdela na trulež od koje beše sačinjena”. Koristeći esenciju Teufela - crnog leptira koji živi u kanalizaciji - razvija otrov koji mu dozvonjava poslednju pobedu, da preživi/prevari smrt, ali već je kasno. Trideset godina nakon njegove zvanične smrti, Mihail Kolvenik vraća se sa tranzita kako bi našao otrov koji će ga održati u životu. Vaskrsao je poput crnog leptira iz kanalizacije „koji kada umre to žini uz pomoć tela jedne od svojih larvi koju proždire”, od tada se hrani svojom ćerkom Marijom Šeli, i iznova rekonstruiše svoje telo koristeći otpatke drugih tela, sakuplja snagu, praveći još monstruma njemu sličnih.

Stanica Fransija, Barselona; mesto gde je Oskara pronašao policajac na kraju knjige

Marina Blau i Oskar Draj upuštaju se u ovu priču sakrivenu između predgrađa i uskih ulica mračnog i strašnog grada; atmosfera je kišovita i hladna, jesenje svetlo pali nebo jedne Barselone koja više ne postoji. Među njima i stara fabrika ortopedskih proteza Velo-Granel, zlokobnog mesta koje vodi u avanturu sa ozbiljnim posledicama. Druga od važnih misterija koja će se razotkrivati pred Oskarovim očima je sve u vezi sa Marinom, i njenom prošlošću koja je motivisala njeno ponašanje, ona će promeniti Oskarov život zauvek.

Likovi[uredi | uredi izvor]

U nastavku će biti pobrojani najbitniji likovi priče.

Glavni[uredi | uredi izvor]

  • Oskar Draj - petnaestogodišnji tinejdžer čiji se život drastično menja kada upozna Marinu, oni će postati prijatelji i razviće romantična osećanja prema njoj od prvog susreta sa njom. Doživeće čistu i iskrenu ljubav dok dele avanturu ulaska u zlokobnu misteriju o Mihajlu Kolveniku i Velu-Granel.
  • Marina Blau - zajedno sa Oskarom, protagonista je priče. Petnaestogodišnjakinja, ćerka Kristen Ourman i Germana Blaua. Zanosna i pronicljiva mlada žena. Fizički, ima lepotu svoje majke, plavu kosu i pepeljaste oči. Živi sa i mačkom Kafka u vili Sarija. U raspletu priče, saznaće se da joj je majka preminula šest meseci nakon njenog rođenja. Zajedno sa Oskarom deo je avanture ulaska u zlokobnu misteriju o Mihajlu Kolveniku i Velu-Granel.
  • Mihail Kolvenik - ekspert u pravljenju ortopedskih zglobova i medicinskih proteza, zlokobni lik priče. Jednom je uspeo da prevaziđe smrt dok je istraživao život crnog leptira, pretvarajući se tako u zver. Ima običaj da rekonstruiše svoje telo uz pomoć ostatke drugih živih bića.
  • Eva Irinova - poznata kao „crna dama” na početku priče, Ruskinja u mladosti usvojena od strane cirkuzanata Sergeja i Tatjane. U prošlosti je bila pevačica i na jednom od svojih nastupa upoznala je Kolvenika.

Sporedni[uredi | uredi izvor]

  • German Blau - Marinin otac. Izuzetni slikar i umetnik. Jedini razlog zbog kojeg živi je Marina. Ima dugu i sedu kosu i ruke sa beskrajnim i tankim prstima. Plemenitog je porekla, U mladosti je bio učenik Kvima Salvata.
  • Džoan Šeli - nebiološki otac Marije Šeli. Čovek u poodmaklim godinama, Bio je medicinski radnik u službi Kolvenika.
  • Luis Klaret - čovek bistrih i prodornih očiju, sa borama na licu. Bio je kočijaš Eve Irvinove.
  • Benhamin Sentis - impulsivan i zavidan čovek. Sin osnivača Velo-Granela i većinski vlasnik akcija firme. Ima je nesreću usled koje su mu bile amputirane obe ruke, umesto kojih je Kolvenik napravio dve ortopedske proteze.
  • Sergej Glazonov - mentor Eve Irvinove.
  • Tatjana Glazonov - sestra bliznakinja Sergeja Glazonova. Usvojila je Evu zajedno sa bratom.
  • Marija Šeli - žena slabašne konstitucije koja je mirisala na ružinu vodu i kretala se okretno. Imala je blizu trideset i manje godina.
  • J.F. - Oskarov prijatelj iz internata gde su išli u školu. Ima prodorne oči i nervoznog je temperamenta. Bio je slabašne građe, patio je od hipohondrije.
  • Valerija Astor - pacijent sobe do Marinine u bolnici. Devetogodišnja devojčica koja je disala zahvaljujući traheotomiološkom zahvatu.
  • Donja Karmen - osamdesetočetvorogodišnja žena koja je bila u krevetu pored Marininog u bolnici.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ruíz Zafón, Carlos. Marina. Planeta. Pristupljeno 31. 10. 2018. 
  2. ^ Ruíz Zafón, Carlos (2011). Marina. Planeta. ISBN 9788408084266. OCLC 9788408084266. Pristupljeno 19. 11. 2018. 
  3. ^ Bee, Alannah (9. 11. 2013). „Marina by Carlos Ruiz Zafón - review”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 11. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]