Mahajana sutre

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nepal Thangka sa Prajnaparamitom, oličenjem transcendentne mudrosti, drži Mahajana Prajnaparamita Sutra

Mahajana sutre je široki žanr budističkih svetih spisa (sutra), koji su prihvaćeni kao kanonski i budavakana („budina reč“) Mahajana. Bili su zapisani iz 1. veka p. n. e. Zasnovani na kanonu ranih budističkih spisa (Pali kanon) napisani na Pali jeziku, zbirke tekstova Mahajana Sutre naziva se i sanskritskim kanonom. Većina ovih spisa izvorno je napisana na Sanskrt jeziku ili BHS (budistički hibridni sanskrt). Oni čine osnovu za različite škole mahajanskog budizma, s tim što određene sutre čine osnovu za pojedine škole; na primer Lotos sutra za ničiren budizam, srce sutra i dijamant sutra za Čan i Zen budizam, i tri čiste zemlje sutre za budizam čiste zemlje.[1]

Naučnici modernih budističkih studija uglavnom smatraju da su se te sutre počele pojavljivati između 1. veka. p. n. e. i 1. veka. n. e. Nastavili su da ih sastavljaju i uređuju sve do propadanja budizma u Indiji. Neki od njih su verovatno sastavljeni i izvan indije, kao na primer u srednjoj i istočnoj Aziji.[2]

Mahajanski budisti obično smatraju nekoliko glavnih Mahajana sutri koje je podučavao Sidarta Gautama, posvećen pamćenju posebno ga je recitovao njegov učenika, Ananda. Međutim, druge Mahajana sutre predstavljene su kao da ih uče druge figure, kao što su Bodhisatvi, poput Manjusri i Avalokitešvara. Postoje različiti razlozi koje su indijski budisti Mahajana naveli kako bi objasnili činjenicu da su se pojavili tek kasnije. Jedan od takvih razloga bio je taj što su bili skriveni u zemlji Naga (zmijska božanstva, zmajevi) dok nije stiglo pravo vreme za njihovo širenje.[3]

Mahajana sutre nisu prihvatili svi budisti u Indiji, a razne indijske budističke škole nisu se složile oko njihovog statusa „reči Bude”. Moderna škola Teravada ih obično ne prihvata kao Budinu reč.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ History of Religions
  2. ^ „The Three Pure Land Sutras” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 12. 05. 2014. g. Pristupljeno 18. 02. 2021. 
  3. ^ „Mahayana Mahaparinirvana Sutra"

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]