Pređi na sadržaj

Mađarska građanska kasina (Sombor)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mađarska građanska kasina (Sombor)
Mađarska građanska kasina
Opšte informacije
MestoSombor
OpštinaSombor
Država Srbija
Vreme nastanka1882/83

Mađarska građanska kasina, (mađ. Magyar Polgári Kaszinó), nekadašnja Strilićeva kuća, koja je prepravljena i dograđena 1882/83. godine u Somboru za potrebe "Društva građanske kasine", kasnije "Mađarska građanska kasina", čiji zadatak je bio da razvija kulturno, političko i ekonomsko obrazovanje u narodu. Zdanje Mađarske građanske kasine nalazi se na uglu ulica Venac vojvode Petra Bojovića i Apatinskog puta u Somboru, u Zapadnobačkom okrugu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Godine 1828. u Pešti grof Ištvan Sečenji, osnivač Mađarske akademije nauka i umetnosti, pokrenuo je "Narodnu kasinu" (mađ. Nemzeti casino), čiji zadatak je bio da razvija kulturno, političko i ekonomsko obrazovanje u narodu. U narednim decenijama u svim većim gradovima tadašnje Ugarske nastaju slična udruženja.[1]

U Somboru je 1862. godine neformalno osnovano "Društvo građanske kasine" (mađ. Polgári Kaszinó-egyesület), u službeni registar uvedeno 1867. godine kada je imalo 123 člana uglavnom mađarske narodnosti ali je među članovima bilo i Bunjevaca, Nemaca i Jevreja. Kasina je priređivala razne priredbe i igranke. U okviru Kasine delovali su i Zanatlijsko pevačko društvo, amaterski orkestar i amaterska pozorišna družina. Osnovano je i Dobrovoljno vatrogasno udruženje u Somboru 1869. godine.

Od 1880. godine omogućeno je da u članstvo Pevačkog društva budu primljene i žene, mada je izričito naglašeno da im nije mesto u upravi.[1] Kasnije se Kasini priključilo i Mađarsko omladinsko pevačko društvo kao i Nemačko momačko pevačko udruženje.

Posle 15 godina rada Kasine, među imućnijim članovima sakupljena su sredstva za podizanje doma. Godine 1882. godine je od Marije Strilić, udovice nekadašnjeg županijskog sudije Tobijaša Strilića, kupljena je kuća na uglu Venca vojvode Petra Bojovića i Apatinskog puta.[1]

Izgled Mađarske građanske kasine[uredi | uredi izvor]

Nekadašnja Strilićeva kuća je tokom 1882/83. godine prepravljena i dograđena. Novi izgled kuće bio je u stilu pseudoklasicizma, a zdanje je bilo u obliku slova L, čiji je duži deo okrenut ka Vencu. Na sredini fasade starog dela Kasine nalazila se trifora (trodelni prozor), a sa njenih bočnih strana bila su još po tri prozora. Na kraćem delu zdanja, koji je gledao na Apatinski put, nalazila su se samo dva prozora, a na uglovima zgrade bili su rustični ukrasi.[1]

Zgrada kasine sastoji se iz dva različita građevinska dela, odnosno objekta. Prvi deo je prizemna zgrada na uglu Venca vojvode Petra Bojovića i Apatinskog puta, sagrađena u drugoj polovini 19. veka.[2]

Pogled na Mađarsku građansku kasinu sa Venca vojvode Petra Bojovića
Pogled na Mađarsku građansku kasinu sa Apatinskog puta

Fasada je skromnog stilskog ukrasa. Glavna fasada ovog dela, prema Vencu je simetrična sa prozorima, oko kojih su jednostavni malterisani profilisani okviri. Nema portala za lokale. Uglovi zgrade imaju rustične ukrase. Krilo iste zgrade prema Apatinskom putu, ima samo dva prozora. Drugi deo ovog građevinskog sklopa je u produžetku ugaone zgrade prema Apatinskom putu, gde je sala, znatno je veće visine venca i bogatije fasadne dekoracije. Ono se nastavlja na već postojeće prizemno zdanje.[2]

Obe zgrade su u funkciji kasine, ali različite arhitekture i vremena izgradnje. U sali za više namena nalaze se čuvena glačana venecijanska ogledala koje je Društvo naručilo krajem 19. veka, a u to vreme osnovana je i biblioteka koja postoji sve do danas. Ulaz u objekat je iz dvorišta koji ima i druge sadržaje: spomen obeležje, letnju baštu i pomoćne objekte.[1][2]

Namena[uredi | uredi izvor]

Članovi Kasine su bili od samog njenog formiranja angažovani na širokom polju kulturnih delatnosti; književnih promocija, muzičkog izraza, grupnih i samostalnih slikarskih izložbi sa ciljem razvija kulturnog, političkog i ekonomskog obrazovanja u narodu. Time je zgrada Kasine od ustanovljenja postala, i do naših dana ostala, odredišno mesto kulture za članove, ali i sve građane Sombora.

Od 1883. godine u članstvo Kasine mogla su da pristupe i vojna lica, omladinci i učenici muških škola. Od 1900. godine u okviru Kasine je radio i Ženski muzički orkestar.[1] Tokom Prvog svetskog rata u zgradi Kasine nalazila se ratna bolnica, a nakon rata nazivu Građanske kasine pridodata je mađarska nacionalna odrednica i nosi naziv Mađarska građanska kasina (mađ. Magyar Polgári Kaszinó).

Posle Drugog svetskog rata, u vreme brisanja nacionalnih odrednica u somborskim kulturnim udruženjima, Mađarska građanska kasina nazvana je KUD "Petefi Šandor". U zdanju Kasine su, u vreme Mađarske revolucije 1956. godine, bile smeštene izbeglice iz Mađarske. Staro ime Kasini je vraćeno 2002. godine, kada je u dvorištu njenog zdanja postavljena i spomen-ploča Jožefu Švajdlu, rođenom Somborcu i generalu mađarske vojske iz vremena Mađarske građanske revolucije 1848/49. godine.[1]

Kasina danas[uredi | uredi izvor]

Kasina je sve do danas ostala kulturno središte somborskih Mađara, a u njoj radi više sekcija, koje okupljaju stotinak članova. Krov i fasada ovog zdanja potpuno su obnovljeni u stilu mađarske secesije tokom 2014. godine, a 2015. godine u istom stilu je, u dvorišnom prostoru, prema ulici, dograđen deo zdanja.

U dvorištu somborske Mađarske građanske kasine 2017. godine u svečano je otkrivena i bista (bronzano poprsje) generala Jožefa Švajdla, rad somborskog akademskog vajara Petera Mrakovića.[1] Na objektima su sačuvani svi stilski elementi originalnog izgleda.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Stepanović, Milan. „Građanska kasina u Somboru”. Ravnoplov. Pristupljeno 12. 11. 2020. 
  2. ^ a b v g Vojnović, Milan; Jančić, Sima. „Mađarska građanska kasina”. Moj Sombor. Pristupljeno 12. 11. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]