Pređi na sadržaj

Мемоари невидљивог човека

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Memoari nevidljivog čoveka
Filmski poster
Izvorni naslovMemoirs of an Invisible Man
Žanrnaučno fantastični
misterija
komedija
horor film
RežijaDžon Karpenter
ScenarioRobert Kolektor
Dejna Olsen
Vilijam Goldman
ProducentBrus Bodner
Den Kolsrad
Arnon Milčan
Glavne ulogeČevi Čejs
Deril Hana
Sem Nil
MuzikaŠirli Voker
Direktor
fotografije
Vilijam Frejker
MontažaMerion Rotman
StudioLe Studio Canal+
Regency Enterprises
Alcor Films
Cornelius Productions
DistributerWarner Bros.
Godina1992.
Trajanje99 minuta
ZemljaSjedinjene Američke Države SAD
Jezikengleski
Budžet30−40 miliona dolara[1]
Zarada14,4 miliona dolara
IMDb veza

Memoari nevidljivog čoveka (engl. Memoirs of an Invisible Man) je američki naučno fantastični misterijski film iz 1992. godine, režisera Džona Karpentera u produkciji kompanije Le Studio Canal+, sa Čevi Čejsom, Deril Hanom, Sem Nilom, Majkl Mekinom i Stivenom Tobolovskim u glavnim ulogama.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Radnja filma se odvija otprilike 1990-ih godina u Sjedinjenim Državama i izgrađena je kao uspomene na protagoniste. Berzanski mešetar Nik Halovej upoznaje Alis Monro, rediteljku dokumentarnih filmova sa Smitsonijan instituta. Nakon brzog seksualnog susreta u toaletu restorana, pristaju da se ponovo sretnu. Sledećeg dana, Nik dolazi na konferenciju za štampu u Magnaskopiks Korporejšon mamuran, odlazi i odlučuje da odspava od pola sata. Službenik, koga je pitao gde je toalet, slučajno prospe kafu po tastaturi kompjutera, što dovodi do kratkog spoja u jednoj od laboratorija, do požara i kao rezultat toga fantastičnog efekta nevidljivosti nekih delova Zgrada. Nik je prespavao opštu evakuaciju i kao rezultat toga postao nevidljiv čovek. Čuvši razgovor spasilaca koji su izneli njegovo telo o vivisekciji, Nik je pobegao. Postao je meta ambicioznog agenta CIA Dejvida Dženkinsa. Službenik tajne službe će od nevidljivosti napraviti super špijuna. Međutim, glavna poteškoća Nikove trenutne situacije bila je u tome što sada ne može da se pojavi u normalnom obliku pred svojom voljenom devojkom.

Situacija izgnanika primorala je Nika da pobegne iz San Franciska u seosku kuću svog prijatelja Džordža Talbota, gde se konačno može odmoriti od progona. Služba dostave u Americi postavljena je na tako visok nivo da bi mogao da živi ceo život a da se ne pokaže pred očima drugih. Nik može da vodi svoju radnu aktivnost samo uz pomoć računara i modema.

Mirni život se završio dolaskom Džordža i njegove supruge, Nikove voljene devojke Alis i Ričarda, koji su tražili njenu naklonost. Čekajući da Alis ostane sama, Nik se usudio da se otvori i ispriča joj (koja se oporavila od prvobitnog šoka) o svom trenutnom stanju. I sve bi bilo sjajno da nije bilo sveprisutnog agenta Dženkinsa, koji je i ovde ušao u trag Niku. Našminkani nevidljivi čovek i njegova devojka morali su da beže, ali je agent CIA-e krenuo tragom i postigao cilj: sustigao je Nika Haloveja i ostao sam sa njim na jednom od spratova nebodera u izgradnji. Nik prevari Dženkinsa da padne i lažira sopstvenu smrt. Na kraju, ostajući nevidljiv, Nik se nastani sa Alisom u kući u planini.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ferrante, str. 42
  2. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 10. 3. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]