Metakognicija
Metakognicija je, doslovno, znanje o kogniciji. Donald Majkenbaum opisuje metakogniciju kao svest čoveka o njegovoj kognitivnoj aparaturi i načinima njenog funkcionisanja. Usmeravanje pažnje je pod uticajem kulture, što za posledicu ima individualne razlike. Neke razlike u metakognitivnim sposobnostima su rezultat stepena razvoja organizma, dok su druge posledica nasleđa i iskustava učenja.
Individualne razlike u brzini kojom neko uči, kao i razlike u kvalitetu naučenog, kognitivisti, pristalice teorije obrade informacija, objašnjavaju procesima izvršne kontrole (executive control processes), kao što su selekcija pažnje, preslišavanje radi zadržavanja informacije, elaborativno preslišavanje, organizacija i elaboracija. Ovi procesi se nekada nazivaju metakognitivnim veštinama.
Komponente metakognicije
[uredi | uredi izvor]Komponente metakognicije su:
- Deklarativno znanje (znanje šta treba uraditi)
- Proceduralno poznavanje veštine, strategije i resursa koji su potrebni da se izvede zadatak (znanje kako nešto izvesti)
- Kondicionalno (strategijsko) znanje, odnosno znanje kada treba primeniti neku strategiju.
Korišćenje ovih metakognitivnih (regulatornih) sposobnosti naziva se kognitivni nadzor (cognitive monitoring). Kognitivni nadzor je kontrola sopstvenih strategija mišljenja i učenja.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- T.O. Nelson, Metacognition, Allyn and Bacon, Boston, 1992.