Migel Primo de Rivera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Migel Primo de Rivera
Datum rođenja(1870-01-08)8. januar 1870.
Mesto rođenjaHerez de la Frontera
Datum smrti16. mart 1930.(1930-03-16) (60 god.)
Mesto smrtiParizFrancuska
SupružnikCasilda Sáenz de Heredia
DecaHose Antonio Primo de Rivera
RoditeljiMiguel Primo de Rivera y Sobremonte
Inés Orbaneja y Pérez de Grandallana
Politička karijera
Politička
stranka
Španski patriotski savez

Migel Primo de Rivera i Orbaneha, 22. Grof Sobremonte, Vitez Kalatrave (šp. Miguel Primo de Rivera y Orbaneja; Herez de la Frontera, 8. januar 1870Pariz, 16. mart 1930) bio je španski diktator, aristokrata i vojni oficir koji je bio na poziciji premijera Španije od 1923. do 1930. godine tokom perioda obnove Španije. Verovao je da su političari uništili Španiju i da upravljanje bez njih može obnoviti državu. Njegov slogan je bio „država, religija, monarhija". Istoričari ga prikazuju kao nesposobnog diktatora koje su nedostajale jasne ideje i politička oštroumnost i koji se udaljio od svojih potencijalnih pristalica kao što je vojska. Nije stvorio bazu podrške među glasačima i umesto toga je zavisio od španske elite. Njegova dela su diskreditovale kralja i srušile monarhiju, dok su sve veće društvene napetosti 1936. godine dovele do Španskog građanskog rata.[1][2]

Migel Primo de Rivera je 1921. postao markiz od Estelje, istog dana je preminuo njegov ujak. S podrškom kralja Alfonsa XIII i vojske, Primo de Rivera je vodio vojnu jedinicu u septembru 1923. Mesto premijera Španije dodelio mu je kralj. Obećao je da će eliminisati korupciju i obnoviti Špansku moć. Da bi to uradio suspendovao je ustav, uspostavio borbeni zakon, uveo strog sistem cenzure i ukinuo turno sistem sporednih partija.

Primo de Rivera je prvobitno objavio da će na vlasti biti 90 dana, ali je odlučio ostati duže na vlasti . Uspostavio je reformu gde bi ljudi bez posla obavljali neki socijalni rad u koji bi država ulagala novac. Da plati za to Primo de Rivera je uveo veći porez bogatima. Kada su se oni žalili odlučio je da promeni svoju politiku i probao da skupi novac od javnih kredita. Izazvao je nagli gubitak novca i nakon toga izgubio je podršku vojske i bio je primoran da ostavi ostavku u januaru 1930. Nakon njegove smrti, veliki ulogu u razvitku fašizma u Španiji imao je njegov sin Hose Antonio Primo de Rivera.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Migel Primo de Rivera je rođen u zemljoposedničkoj vojničkoj porodici iz Hereza de la Frontere. Otac mu je bio penzionisani pukovnik. Njegov stric Fernando Primo de Rivera je bio general-kapetan u Madridu i budući prvi markiz od Estelje. Pradeda Primo de Rivere, Betrand Primo de Rivera (1741–1813), 21. Grof Sobremonta, je bio general i junak španskog otpora Napoleonu Bonaparti.

Mladi Migel je odrastao u „teškoj, rasutoj , neurednoj aristokratiji” koja je vladala više nad gladnim i siromašnim, primljen je bio u novu Akademiju u Toledo, i diplomirao je 1884.

Vojna karijera[uredi | uredi izvor]

Njegova vojna karijera donela mu je poziciju junior oficira u kolonijalnim ratovima u Moroku, Kubi i na Filipinima. Dana 13. septembra 1923, uznemirena vojska, koju je predvodio kapetan general Migel Primo de Rivera u Barseloni, srušila je parlamentarnu vladu na kojoj se Primo de Rivera uspostavio kao diktator. On je izdao oglas koji objašnjava državni udar. Oduzimajući napade parlamentaraca na njega, kralj Alfonso je pokušao da Primo de Riveri da legitimitet proglašavanjem ga za premijera. Pri opravdanju svog državnog udara, Primo de Rivera je objavio: "Naš cilj je da otvorimo kratku zagradu u ustavnom životu Španije i da ga ponovo uspostavimo čim nam zemlja ponudi muškarce bez dampinga s propustima političke organizacije. On je verovao da je stara klasa političara uništila Španiju, da su gledali samo svoje interese, a ne patriotizam i nacionalizam.

Iako su se mnogi levičari suprotstavili diktaturi, neki od građana su podržali Primo de Rivera. Ti Španci su bili umorni od previranja i ekonomskih problema i nadali se da će snažan lider, uz podršku vojske, moći da stavi svoju zemlju na pravi put. Drugi su bili uznemireni što je parlament razbijen. Dok je putovao kroz Španiju, njegovi emotivni govori nisu ostavljali nikakvu sumnju da je bio španski patriot. Predložio je da zadrži diktaturu dovoljno dugo kako bi uklonila nered koji su stvorili političari. U međuvremenu, on bi koristio državu za modernizaciju ekonomije i ublažavanje problema radničke klase.

Novi politički sistem[uredi | uredi izvor]

Primo de Rivera je odlučio da napravi skroz novi politički sistem. Dana 10. oktobra 1927. godine, sa prisustvom kralja otvorio je Nacionalni Skup. Iako su se upoznali u veću ranije, članovi koji su prisustvovali tom skupu mogli su samo savetovati Primo de Riveru. Oni nisu imali nikakvu zakonodavnu moć. Godine 1929. skupština je konačno donela novi ustav, nakon uputstva diktatora. Od svojih odredbi, dala je ženama pravo na glasanje jer je Primo de Rivera verovao da su njihova politička gledišta manje podložna političkom radikalizmu.

Španci su bili umorni i nezadovoljni diktaturom. Pezeta je pala u odnosu na druge novčane vrednosti, dok je 1929. godine Španija bila u velikom gubitku zato što je uvoz bio daleko skuplji nego njihova zarada za izvoz. Krajnji meseci godine je dovelo do velikog pada ekonomije u Španiji i do Velike Depresije 1930-ih.

Pad sa vlasti[uredi | uredi izvor]

Kada je Primo de Rivera izgubio podršku kralja i oružanih snaga, njegova diktatura je osuđena na propast. Španska vojska nikada nije jednoglasno podržala njegovo oduzimanje moći, iako je tolerisala njegovu vladavinu. Ali kada je Primo de Rivera počeo da ubacuje politiku u promocije artiljerijskog korpusa, to je izazvalo opoziciju. Problem sa režimom i neuspeha da se legitimiše ,zbog toga kralj je takođe počeo da se izvlači. Alfonso, koji je podržao osnivanje univerzitetskog Madridskog grada, posmatrao je sa užasom, jer su studenti zemlje otišli ​​na ulice kako bi protestovali protiv diktature i kraljevu podršku. Dana 26. januara 1930. godine, diktator je pitao vojne lidere da li ima njihovu podršku. Tihi odgovori i njegovo prihvatanje da ga kralj više nije podržavao, nateralo ga je da dâ ostavku dva dana kasnije. Primo de Rivera se povukao u Pariz, gde je 16. marta 1930. preminuo mesec i po kasnije u 60. godini od dijabetesa i groznice.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ben-Ami, Shlomo (1983). Fascism from Above: The Dictatorship of Primo de Rivera, 1923–1930. Oxford. 
  • Carr, Raymond. Spain, 1808-1975 (2nd ed 1982) pp. 564–91
  • Montes, Pablo. "La Dictadura de Primo de Rivera y la Historiografía: Una Confrontación Metodológica," Historia Social (2012), Issue 74. pp. 167–184.
  • Quiroga, Alejandro. Making Spaniards: Primo de Rivera and the Nationalization of the Masses, 1923-30 (2007) excerpt and text search
  • Rial, James H. (1986). Revolution from Above: The Primo De Rivera Dictatorship in Spain, 1923-1930. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]