Miroslav Slabošpicki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Slabošpicki
Datum rođenja(1974-10-17)17. oktobar 1974.
Mesto rođenjaKijevSSSR

Miroslav Slabošpicki (17. oktobar 1974, Kijev), ukrajinski reditelj. Bio je bliski prijatelj savremenog ukrajinskog pisca Olesja Uljanenka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mlade godine[uredi | uredi izvor]

Rošen je 17. oktobra 1974. godine u porodici ukrajinskog pisca Mihajla Slabošpickog. Odmah nakon rođenja porodica se preselila u Lavov i tamo je Slabošpickij živeo do 1982. godine. 1982. godine porodica se preselila nazad u Kijiv, gde je Slabošpickij završio srednju školu, a posle i univerzitet - Kijevski nacionalni univerzitet teatra, filma i televizije "Ivan Karpenko-Karij", smer "reditelj filma i televizije".

Nakon univerziteta radio je u Kijevu kao novinar kriminalne hronike, pisao je scenarije za filmove i televiziju. Jedan od takvih filmova "Čornobilskij Robinzon" je 2001. godine dobio diplomu prvog Ukrajinskog konkursa scenarija "Koronacija slova".

Početkom 1990. godine radio je na Nacionalnoj filmskoj studiji O. Dovženka. 2000. godine postao je član Nacionalnog saveza kinematografista Ukrajine. Bio je i potpredsednik Asocijacije mmladih kinematografista Ukrajine.

Selidba u Rusiju[uredi | uredi izvor]

2002. godine zbog konflikta sa predsednicom Državne službe filmova preselio se u Sankt-Peterburg gde je radio kao scenarista i drugi reditelj. Radio je na peterburžkoj studiji "Lenfilm", naime na seriji "Zagin".

Paralelno sa radom na ruskoj studiji, Slabošpickij počinje da radi na sopstvenim projektima. Prvi njegov kratki film "Žah" učestvovao je u konkursima 27 festivala u 17 zemalja sveta, dobio je nagradu na filmskom festivalu u Aljgarvi. U februaru 2009. godine pojavio se drugi film Slabošpickog "Diagnoz" i odmah je učestvovao na Berlinskom filmskom festivalu, postavši prvi ukrajinski film nakon 7 godina odsustva ukrajinskih filmova na ovom festivalu. 2010. godine pojavljuje se film "Gluhota" koji je takođe učestvovao na Berlinskom festivalu. U avgustu 2012. godine snimljen je film "Jaderni vidhodi" u okviru projekta "Ukraina, goodbye!". Film je pobedio na Međunarodnom filmskom festivalu u Lokarno.

Povratak u Ukrajinu[uredi | uredi izvor]

slabošpickij se vratio u Ukrajinu sa suprugom tek 2014. godine nakon početka rusko-ukrajinskog rata 2014. godine. Nakon povratka u Ukrajinu Slabošpickij je stekao široko priznanje kao reditelj-novator, posebno posle snimanja njegovog filma "Plemja". U avgustu 2014. godine film "Plemja" učestvuje u konkursu "Nedelja kritike" u okviru filmskog festivala u Kanama, i odmah dobija 3 nagrade. Tako je ovaj film postao prvi koji je za čitavu istoriju festivala dobio takvu količinu nagrada. Za ovaj film reditelj je dobio Državnu nagradu Ukrajine "Oleksandr Dovženko".

U decembru 2016. godine Slabošpickij je postao član Komiteta Nacionalne nagrade Ukrajine "Taras Ševvčenko".

U oktobru 2018. godine Slabošpickij je počeo rad na filmu "Tigr" prema knigi Džona Vejlenta. Pravo na ekranizaciju ovog filma još 2010. godine otkupila je kompanija Focus .

Lični život[uredi | uredi izvor]

2000. godine još pre odlaska u Rusiju Slabošpickij se oženio i živeo je u Kijevu sa ruskinjom Jelenom Slabošpickom.

Sa Jelenom Slabošpickom se upoznao 2000. godine na filmskom festivalu "Molodist". Jelena je došla na festival da radi reportažu o festivalu za sopstveni program "Kinotrek" na ruskom kanalu NBN . Mladi su počeli da dolaze jedan drugome u posete, a ubrzo nakon toga i ženili su se.

Građanski stav[uredi | uredi izvor]

2018. godine podržao je obraćanje Evropske filmske akademije u znak podrške ukrajinskom reditelju Olegu Sencovu, zarobljenom u ruskom zatvoru.

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Kao pomoćnik reditelja

  • 2007: «Prestuplenie i nakazanie» (ukr. Злочин та кара)

Kao reditelj

dugi filmovi:

  • 2014: «Plem'я», film (reditelj)
  • 2019: «Lюksemburg», film (reditelj)

Kratki filmovi:

  • 1995: «Storož»
  • 2006: «Žah»
  • 2009: «Dіagnoz»
  • 2010: projekat «Mudaki. Arabeski»
  • 2012: projekat «Ukraїno, goodbye!»

Kao glumac

  • 1995: «Sokira»
  • 1999: «Poet ta knяžna»
  • 2016: «Moя babusя Fanі Kaplan»
  • 2019: «Polіna і taєmnicя kіnostudії»

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]