Moric Saksonski
Moric Saksonski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. oktobar 1696. |
Mesto rođenja | Goslar, Saksonija |
Datum smrti | 30. novembar 1750.54 god.) ( |
Mesto smrti | Dvorac Šambor, Kraljevina Francuska |
Vojna karijera | |
Služba | 1727–1748 |
Vojska | Francuska |
Čin | maršal |
Učešće u ratovima | Rat za špansko nasleđe, Austrijsko-turski rat (1716—1718), Rat za poljsko nasleđe, Rat za austrijsko nasleđe |
Moric Saksonski (franc. Maurice de Saxe; 28. oktobar 1696 – 30. novembar 1750) je bio francuski maršal i vojni pisac.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1696. godine u Goslaru kao nezakoniti sin Avgusta II Jakog, poljskog kralja i saksonskog kneza. Godine 1698. poslat je kod oca u Varšavu. Avgust je godinu dana ranije proglašen za poljskog kralja. Kao trinaestogodišnji dečak priključio je saksonskoj vojsci Eugena Savojskog. Istakao se u opsadi Štralzunda tokom Rata za špansko nasleđe. Učestvovao je i u Austrijsko-turskom ratu. Nakon završetka rata odlazi u Pariz gde studira matematiku. Učestvovao je i u Ratu za poljsko nasleđe. Uzeo je učešća u Ratu za austrijsko nasleđe. Istakao se pri zauzimanju Praga i Heba. Godine 1744. postao je francuski maršal i glavnokomandujući francuske vojske. Izveo je četiri pohoda u Austrijsku Nizozemsku. Godine 1745. ostvario je značajnu pobedu nad saveznicima (Nizozemska, Britanija, Hanover, Sveto rimsko carstvo) u bici kod Fontnoa. Sledeće godine ponovo odnosi pobedu kod Rokua, a 1748. godine kod Mastrihta.
Moric je kao vojskovođa bio iznad mnogih komandanata svoje epohe. Izbegavao je odsudne bitke i ratovao je izuzetno metodično i smišljeno. U taktici se nije opredeljivao ni za linijski poredak ni za kolone već za lako pokretljive formacije tipa legije. U svom najpoznatijem delu "Mes Rêveries" (Amsterdam, 1757). uopštio je iskustva stečena u brojnim ratovima koje je vodio. Pokušavao je ukazati na osnovne probleme teorije ratne veštine svoje epohe. Zalagao se za opštu vojnu obavezu. Smatra da konjica treba biti lako naoružana i opremljena. Predlaže upotrebu malih grupa strelaca ispred borbenog poretka koji vatrom treba da slome elan neprijatelja. Preporučuje otvaranje vatre po volji.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Johan Georg I, izbornik Saksonije | ||||||||||||||||
8. Johan Georg II, izbornik Saksonije | ||||||||||||||||
17. Magdalena Sibila od Pruske (1586–1659) | ||||||||||||||||
4. Johan Georg III, izbornik Saksonije | ||||||||||||||||
18. Christian, Margrave of Brandenburg-Bayreuth (1581–1655) | ||||||||||||||||
9. Magdalene Sibylle of Brandenburg-Bayreuth (1612–1687) | ||||||||||||||||
19. Marija od Pruske (1579—1649) | ||||||||||||||||
2. Avgust II Jaki | ||||||||||||||||
20. Kristijan IV Danski (1577–1648) | ||||||||||||||||
10. Frederik III Danski | ||||||||||||||||
21. Ana Katarina od Brandenburga (1575–1612) | ||||||||||||||||
5. Ana Sofija od Danske (1647–1717) | ||||||||||||||||
22. Jürgen, Duke of Braunschweig-Lüneburg (1582–1641) | ||||||||||||||||
11. Sofija Amalija od Braunšvajg-Lineburga (1628–1685) | ||||||||||||||||
23. Anne Eleonore of Hesse-Darmstadt (1601–1659) | ||||||||||||||||
1. Moric Saksonski | ||||||||||||||||
24. Conrad Königsmarck | ||||||||||||||||
12. Count Hans Christoff von Königsmarck (1600–1663) | ||||||||||||||||
25. Beatrix Elisabeth von Blumenthal | ||||||||||||||||
6. Count Kurt Christoph von Königsmarck (1634–1673) | ||||||||||||||||
26. Christoffer von Leesten | ||||||||||||||||
13. Barbara Maria Agata von Leesten (1608–1671) | ||||||||||||||||
27. Anna Elisabeth von Seelen | ||||||||||||||||
3. Maria Aurora von Königsmarck | ||||||||||||||||
28. Hans von Wrangell (died 1593) | ||||||||||||||||
14. Herman Wrangel (1584–1643) | ||||||||||||||||
29. Barbara von Anrep (died 1628) | ||||||||||||||||
7. Maria Kristina Wrangel (1628–1691) | ||||||||||||||||
30. Count Johann VII of Nassau-Siegen (1561–1623) | ||||||||||||||||
15. Countess Amalie Magdalena of Nassau-Siegen (1613–1669) | ||||||||||||||||
31. Duchess Margaret of Schleswig-Holstein-Sonderburg (1583–1638) | ||||||||||||||||
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, tom 5 (591)