Morska vodenica
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/53/%D0%A8%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%84%D0%B8%D0%BB_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B5_%D0%B2%D0%BE%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B5.png/220px-%D0%A8%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%84%D0%B8%D0%BB_%D0%BC%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B5_%D0%B2%D0%BE%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B5.png)
Morska voda (1)
Slatka voda (2)
Zaslanjena voda (3)
Morska vodenica je poseban tip kraškog izvora – ponor morske vode. Morska voda ponire ali se ona uvek mora negde pojaviti i zbog toga su morske vodenice veoma slične vruljama.
Šematski profil[uredi | uredi izvor]
Morske vodenice nastaju tako što morska voda ponire u pukotinu i u dubini se meša sa slatkom vodom, tako pomešane slana i slatka voda izbijaju ispod morske površine (poput vrulje).[1]
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Najviše morskih vodenica nalazi su na ostrvu Kefalonija kod grada Argostolija, gde ih na manjem poluostrvu na dužini od 1 km ima ukupno 11. Voda koja tu ponire se pojavljuje 15 km dalje, na suprotnom kraju ostrva.
1835. godine stanovnici ovog ostrva iskoristili su ovaj prirodni fenomen i sagradili vodenicu čije je vrtlo pokretala morska voda. Kasnije su sagrađene još dve ovakve vodenice pa je stoga u nauku uveden termin „morska vodenica“ da označi svaku pojavu poniranja morske vode u pukotinama na obali.[1]