Pređi na sadržaj

Morska vodenica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šematski profil morske vodenice
Morska voda (1)
Slatka voda (2)
Zaslanjena voda (3)
Morska vodenica u blizini grada Argostolija, na ostrvu Kefalonija u Jonskom moru

Morska vodenica je poseban tip kraškog izvora – ponor morske vode. Morska voda ponire ali se ona uvek mora negde pojaviti i zbog toga su morske vodenice veoma slične vruljama.

Šematski profil[uredi | uredi izvor]

Morske vodenice nastaju tako što morska voda ponire u pukotinu i u dubini se meša sa slatkom vodom, tako pomešane slana i slatka voda izbijaju ispod morske površine (poput vrulje).[1]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Najviše morskih vodenica nalazi su na ostrvu Kefalonija kod grada Argostolija, gde ih na manjem poluostrvu na dužini od 1 km ima ukupno 11. Voda koja tu ponire se pojavljuje 15 km dalje, na suprotnom kraju ostrva.

1835. godine stanovnici ovog ostrva iskoristili su ovaj prirodni fenomen i sagradili vodenicu čije je vrtlo pokretala morska voda. Kasnije su sagrađene još dve ovakve vodenice pa je stoga u nauku uveden termin „morska vodenica“ da označi svaku pojavu poniranja morske vode u pukotinama na obali.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b D. Dukić, Lj. Gavrilović 2008. Hidrologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva