Pređi na sadržaj

Motivacija pri učenju drugog stranog jezika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Drugi jezik se odnosi na jezik koji pojedinac uči, pored svog maternjeg jezika.To nije isto što i strani jezik, koji predstavlja jezik koji se uči iako se ne govori u oblasti pojedinca. Prema istraživanju motivacija predstavlja unutrašnji proces koji daje energiju, pravac i upornost u istraživanju.[1] Učenje novog jezika zahteva vreme i posvećenost. Međutim, jednom kada tečno naučite neki jezik to nudi razne prilike i otvara mnoga vrata. Takođe, učenje drugog stranog jezika je prijemčivo i korisno za sve uzraste. Ono nudi praktične, intelektualne i mnoge aspiracione prednosti. U učenju jezika, može biti jedan ili više ciljeva - kao što su ovladavanje jezika ili komunikacijske veštine - koje se razlikuju od osobe do osobe. Postoji veliki broj motivacionih modela jezika koji su se razvili u oblastima lingvistike i sociolingvistike.

Različite motivacije pri učenju drugog stranog jezika mogu se podeliti u tri faze: socijalno psihološka faza, kognitivna faza i faza procesa orijentisanja.

Socijalno-psihološka faza[uredi | uredi izvor]

Socijalno-psihološka faza naglašava ulogu društvenog konteksta pojedinca i društvene interakcije.

Kognitivna faza[uredi | uredi izvor]

Kognitivna faza fokusirana je na to kako utiču mentalni procesi na motivaciju.

Faza procesa orijentisanja[uredi | uredi izvor]

Faza procesa orijentisanja fokusirana je na dinamički karakter motivacije. Istražuju se kratkoročne i dugoročne promene u motivaciji u toku učenja jezika.

Okvir motivacije u učenju drugog stranog jezika[uredi | uredi izvor]

Koristeći društveni konstruktivistički model opterećenja Marion Vilijams i Robert Burden su razvili okvir motivacije za učenje jezika. To je predstavljao pokušaj da se sumiraju motivacioni faktori koji su značajni za učenje drugog stranog jezika u učionici. Ovaj okvir stavlja naglasak na kontekstualni uticaj, i kategoriše motivacione faktore u odnosu na učenje unutrašnjih i spoljašnjih faktora.[2] Okvir je prikazan ispod:

UNUTRAŠNjI FAKTORI SPOLjAŠNjI FAKTORI
Unutrašnji interes pri aktivnosti:

radoznalost

stepen izazova

Značaj drugih:

roditelji

nastavnici

vršnjaci

Percepcija vrednosti aktivnosti:

lični značaj

predviđena vrednost rezultata

suštinska vrednost pripisana aktivnosti

Priroda interakcije sa drugima:

iskustva pri učenju

priroda i svrha povratnih informacija

nagrade

priroda i svrha neke pohvale

kazne, sankcije

Svrha aktivnosti:

uzrok

procesa kontrole i ishoda

mogućnost podešavanja odgovarajućih ciljeveva

Okruženje za učenje:

udobnost

sredstva

doba dana, nedelje, godine

veličina odeljenja i škole

Samosvest

svest o ličnim prednostima i manama u određenim veštinama

lična ocenjivanja i presude uspeha i neuspeha

Stavovi

za učenje jezika uopšte

za ciljni jezik

za ciljni jezik zajednice i kulture

Ostali uticaji

samopouzdanje

anksioznost, strah

Razvojno doba i faza
Pol

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Motivation”. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 31. 5. 2017. 
  2. ^ „Framework of motivation”. Pristupljeno 31. 5. 2017.