Pređi na sadržaj

Nabob

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vadžid Ali Šah (vladao 1847-1856), poslednji navab Auda.

Nabob[1] ili navab[2] (engl. Nawab), indijska vladarska titula arapskog porekla, ekvivalentna evropskoj tituli kneza ili vicekralja. Srodna je titula naib, koja je korišćena za oblasne namesnike u severnoj Africi i Siriji, kao i u Osmanskom carstvu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Indija[uredi | uredi izvor]

Poreklom od arapske reči naib, što znači namesnik, nabob je prvobitno bila titula oblasnih namesnika (guvernera) u carstvu Mogula. Sa raspadom Mogulskog carstva (posle 1707) nabobi su postali praktično nezavisni oblasni gospodari svojih provincija, samo formalno potčinjeni Velikom Mogulu (padišahu) u Delhiju.[3] Ova titula bila je rezervisana za muslimanske vladare u Indijiː hinduistički vladari nosili su titulu radža, praktično istog značenja.[1]

Naib[uredi | uredi izvor]

Arapska titula naib široko je korišćena za oblasne namesnike u muslimanskim zemljama u severnoj Africi i Siriji pre osmanskog osvajanja u 16. veku,[4] kao i za sudske činovnike u arapskim provincijama Osmanskog carstva od 16. do 19. veka.[5][6]

U prenesenom značenju[uredi | uredi izvor]

U prenesenom značenju reč nabob korićena je za činovnike Britanske istočnoindijske kompanije koji su stekli bogatstvo u Indiji, a kasnije za velike bogataše uopšte.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vujaklija 1980, str. 595.
  2. ^ Petrović 1973, str. 731-732.
  3. ^ Larus 2005, str. 634.
  4. ^ Bake Gramon 2002, str. 172.
  5. ^ Remon 2002, str. 480.
  6. ^ Mantran 2002, str. 525.

Literatura[uredi | uredi izvor]