Нацрт:Uspon srednjovekovnih monarhija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U poznom srednjem veku koji je trajao od dvanaestog do petnaestog veka, zatvorena naturalna privreda postepeno ustupa mesto robnonovčanoj privredi. Razvijaju se srednjovekovni gradovi. Gradskom stanovništvu osnovna zanimanja bila su zanatstvo i trgovina, a seosko stanovništvo se i dalje bavilo poljoprivredom. Tokom razvijenog feudalizma seosko stanovništvo ostalo je ukmećeno i podložno vlasteli, dok su građani stekli ličnu slobodu.

Odnos države i crkve[uredi | uredi izvor]

Naslednici Karla Velikog podelili su Franačko carstvo na tri dela. U istočnoj Francuskoj, kasnije Nemačkoj, održava se svest o carskoj tituli. Iako su nosili zvučnu titulu cara, vladari nisu uspeli da objedine državu koja je bila podeljena na vojvodstva. Vojvodstvima su upravljali oblasni gospodari. Od feudalnih oblasti ponekad su se obrazovale posebne države. U takvim prilikama, vladari su jedini izlaz nalazili u osloncu na bogato građanstvo, a ponekad i na crkvu.

Međutim, upravo je sa crkvom često dolazilo do nesporazuma, međusobica i otvorenih sukoba. Sporili su se carevi i pape. Carevi su se mešali u crkvene poslove, a pape u nadležnost i prava vladara. Koristeći slabost crkve vladari su postavljali crkvene starešine - biskupe (episkope) i opate. Pored toga, ponekad su kupovana znanja crkvenih velikodostojnika. Protiv ovih pojava, nereda i rasula javio se otpor u samoj crkvi. Istaknuti borac za slobodnu crkvu, red i disciplinu bio je papa Grgur sedmi (1073-1085). On je isticao da su pape iznad vladara. Vladari su samo vazali papa. Kao vazali vladari su dužni da papi ljube noge.

Papa Grgur sedmi odlučno se suprostavio car Hajnrih četvrti. On je u Nemačkoj sazvao crkveni sabor koji je proglasio zbacivanje pape. Energični papa je tada cara isključio iz crkve, Papa je istovremeno careve podanike oslobodio zakletve o vazalnoj vernosti. Nepokorni vazali ustali su protiv cara koji je bio primoran da krene na jug u Kanosu i ponizio se pokori papi. Car je tri dana čekao da ga papa primi. Od tada je uticaj rimskog pape rastao. On se postepeno nametao kao poglavar u katoličkoj crkvi.

Lagani usponi Francuske[uredi | uredi izvor]

Teritorija od koje se postepeno obrazovala Francuska država bila je podeljena na više vojvodstva i grofovija. Te feudalne oblasti ponekad su bile prostranije od zemlje kojom je upravljao kralj. Zato su krupni feudalci - vojvode i grofovi - vodili samostalnu politiku iako su bili kraljevi vazali. Da bi proširili svoju teritoriju i svojoj vlasti podvrgli nepokornu vlasteli, francuski kraljevi su se oslanjali na crkvu i građanstvo. Crkva i građanstvo težili su ka jedinstvenoj državnoj teritoriji. Njima je odgovarala jaka centralna vlast. U jedinstvenoj i prostranoj državi građani su mogli nesmetano da posluju, a trgovci nisu morali da u svakoj feudalnoj oblasti plaćaju carinu. Zato su predstavnici crkve i građanstva na skupštini državnih staleža, sastavljenoj od predstavnika plemstva, crkve i građanstva, podržavali kralja u borbi protiv nepokorne i nasilničke vlastele. Međutim, širenje teritorije kojom je upravljao kralj i jačanje centralne vlasti teklo je sporo. Bilo je neophodno da prođe više vekova pa da se iz rascepkanih feudalnih oblasti obrazuje snažna francuska država.

Engleska[uredi | uredi izvor]

Za razliku od Francuske, u Engleskoj je centralna vlast do početka trinaestog veka bila veoma snažna. Zato je vlastela nastojala da ograniči vlast kralja. Da bi ostvarila svoje ciljeve, vlastela je koristila smenu na prestolu i vreme vladavine slabih kraljeva. Engleski kralj je morao da popusti pred zahtevima vlastele. On je 1215. izdao Veliku povelju sloboda. Tom poveljom krlja je utvrdio prava crkve, krupne i sitne vlastele i građanstva. Između ostalog u povelji piše da "nijedan slobodan čovek neće biti uhapšen, zatvoren, stavljen van zakona, ili prognan, niti će mu se učiniti bilo kakva šteta, izuzev na osnovu sudske presude". Velika povelja sloboda štitila je i imovinu. Baroni "će između sebe izabrati dvadeset-petoricu da čuvaju i svim svojim snagama osiguraju poštovanje mira i slobode koje su im date i ovom poveljom potvrđene".

Kasnije engleski kraljevi nisu poštovali odredbe povelje, što je dovelo do sukoba sa vlastelom. Kao posledica sukoba kralja i vlastele stvoren je Parlament.U Parlament su ušli predstavnici crkve, krupnog plemstva i građanstva. Prema tome, Parlament su sačinjavali predstavnici engleskih staleža. Parlament je ograničavao vlast kralja.

Nepoznate reči[uredi | uredi izvor]
Baroni krupni feudalci
Grof visoka feudalna titula
Grofovija feudalna oblast kojom je upravljao grof
Monarhija oblik vladavine kada vlast doživotno drži jedan vladar

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihaljčić Rade, Istorija za šesti razred osnovne škole, Zavod za udžbenike, 2015. godina