Neo-pop
Neo-pop (takođe poznat kao novi pop) je postmoderni umetnički pokret 1980-ih i 1990-ih.[1] Definisan je kao oživljavanje estetike i ideja iz pokreta sredinom 20. veka koji obuhvata karakteristike pop-arta kao što su namerni kič i interesovanje za komercijalizam.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Termin je osnovao japanski kritičar Noi Savaragi 1992. godine. Odnosi se na umetnike pod uticajem pop-arta i slika popularne kulture kao što je Džef Kuns, ali i umetnike koji rade grafite i crtane filmove kao što je Kit Haring. Japanski umetnik Takaši Murakami je opisan kao prvi od japanskih neo-pop umetnika koji je „probio led u smislu reciklaže japanske pop kulture”.[3] Japanski neo-pop je povezan sa otaku subkulturom i opsesivnim interesovanjima za anime, mangu i druge oblike pop kulture. Umetnici kao što je Kendži Janobe ilustruju ovaj pristup umetnosti i fandom.[4] Neki od poznatih neo-pop umetnika su Džef Kuns i Dejmijen Herst.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Fred S. Kleiner, Helen Gardner, Christin J. Mamiya, Richard G. Tansey, Gardner's Art Through the Ages: Chapters 19-34, Thomson Wadsworth, 2004, p1068. ISBN 0-534-64091-5
- ^ Richman-Abdou, Kelly (2018-01-15). „6 Contemporary Artists Who Are Keeping Pop Art Alive Today”. My Modern Met (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-12.
- ^ Smith, Roberta. "From a mushroom cloud, a burst of art reflecting Japan’s psyche." New York Times 8, no. 04 (2005): B28.
- ^ Munroe, Alexandra. "Introducing Little Boy.” In Little Boy: The Arts of Japan’s Exploding Subcultures, edited by Takashi Murakami. pp. 241–61. Exh. cat. New York: Japan Society; New Haven: Yale University Press, 2005.