Nikola Mijailović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Mijailović
Datum rođenja1973.
Mesto rođenjaBeogradSFRJ

Nikola Mijailović, operski pevač - bariton, prvak Opere Narodnog pozorišta u Beogradu, profesor na Katedri za solo pevanje Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, umetnik svetskog renomea i čest gost na mnogim značajnim operskim scenama širom sveta.

Rođen je u Beogradu 1973. godine. Njegova majka je svetski poznata primadona Radmila Smiljanić, sopran, prvakinja Opere Narodnog pozorišta u Beogradu. Nikola je redovni profesor i šef katedre[1] za solo pevanje Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu.

Od 2018. bio je član Upravnog odbora Narodnog pozorišta u Beogradu.[2] Od 19. novembra. 2021. godine Nikola Mijailović je Umetnički direktor Opere[3] Narodnog pozorišta u Beogradu.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Profesori od kojih je učio[uredi | uredi izvor]

  • Radmila Smiljanić
  • Galina Višnjevskaja
  • Lejla Gencer
  • Edvard Zambara
  • Renata Skoto
  • Magda Olivero
  • Luiđi Alve
  • Ana Mofo
  • Virdžinija Zeani
  • Renata Tebaldi

Karijera: uloge, operske kuće u kojima je gostovao[uredi | uredi izvor]

  • Schaunard — "La bohème", Boljšoj teatar, Moskva
  • Marcelo — "La bohème", partner Lučano Pavaroti, Filadelfija (1998.); Las Palmas - Španija (2000.), Milanska Skala (2000.), Drezden - Nemačka (2001.)
  • Count di Luna - “Il Trovatore”, debi u Italiji na festivalu “Valle d’Itria ”, Martina Franka; Ahoy Hall - Roterdam, pred 10000 gledalaca (1999.)
  • Lord Enrico Asthon - “Il trovatore”, debi u Narodnom pozorištu u Beogradu, u sezoni 1998/1999.
  • Barak - “Die Frau ohne Schatten”, Milanska Skala
  • Scharpless - “Madama Butterfly”, Parma, koprodukcija Milanske skale i Teatra Regio
  • Gran Maresciallo - “Gli Esiliati di Siberia”(G. Donizetti), svetska praizvedba u Francuskoj, u Monpeljeu, na festivalu Francuskog radija
  • Venecijanski gost - „Sadko“ (N. Rimski-Korsakov), Teatro la Fenice, Venecija, Italija
  • Escamillo - "Carmen" (G. Bizet), Lima, Peru (2000.),
  • Macbeth - "Macbeth" (G. Verdi), Poznan, Poljska (2001.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „mr Nikola Mijailović”. Fakultet Muzičke umetnosti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-25. 
  2. ^ „Bariton Nikola Mijailović ponovo pred publikom”. Politika. 27. 11. 2019. Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  3. ^ Beogradu, IT Centar Narodnog pozorišta u. „Nikola Mijailović”. Narodno pozorište u Beogradu (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-25.