Novica Telebak
| Novica Telebak | |
|---|---|
 Novica Telebak, fotografija Srđan Čabrilo | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | avgust 1957. |
| Mesto rođenja | Zelenika kod Mostara,  SFRJ |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | Tuga se boji riječi Vilin klanac Ispovijest sitne čeljadi Kamenica Požar uma Svijeća za Patrijarha Pavla |
Novica Telebak je pjesnik iz Hercegovine. Rođen je avgusta 1957. godine u Zelenici - Bijelo Polje, kod Mostara. Živi i radi u Trebinju.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Do početka rata 1992. godine živio je u Bijelom Polju, a radio u Mostaru. Potom je dvije godine proveo na nevesinjsko - mostarskom ratištu, gdje je teško ranjen. Liječio se nepune četiri godine u Beogradu i Aranđelovcu. Poslije liječenja doselio se u Trebinje. Urednik je izdavačke djelatnosti u Književnoj zajednici "Jovan Dučić" iz Trebinja i predsjednik je SPKD "Prosvjeta" u Trebinju. Radi u Narodnoj biblioteci Trebinje. Oženjen je, otac troje djece.
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Objavio je knjige poezije "Tuga se boji riječi", "I jasike", "Vilin klanac", "Ispovijest sitne čeljadi", "Kamenica", "Požar uma", "Svijeća za Patrijarha Pavla", "Sapeto nebo", "E, moja Hercegovino". Autor je i priređivač knjige o Aleksi Šantiću "O bore stari". Zastupljen je zajdeničkim knjigama: "Užareno zlato", "Izatkane niti", Kada se djeca nisu igrala rata", "Čuvari zvijezda", "Čekajući povratak Dučićev". Zastupljen je i u više antologija: "Hercegovački vijenac", "Kad srce zasvetluca" i "Iz veka v vek"[1].
Knjige su mu prevođene na ruski i rumunski, a poezija na francuski, njemački, italijanski i romski. [2] Za poeziju je dobijao nagrade: "Mokranjčeva nagrada", "Pesnički krčak", "Dučićeva lira", "Društvo pisaca Rusije". Piše i objavljuje prozu. Član je Udruženja književnika Republike Srpske.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Tuga se boji riječi, 1979.
- I jasike, 1985.
- Vilin klanac, 1987.
- Ispovijest sitne čeljadi, 1990.
- Kamenica, 1998.
- Požar uma, 2000.
- Svijeća za Patrijarha Pavla, 2014.
- Sapeto nebo, 2014.
- E, moja Hercegovino, 2018.