Novi (tvrđava)

Na teritoriji župe Dračevice, koju je gospodar Zete (Balša II) pokušavao da povrati od Bosne - bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić (pored rječice Sutorine, na ulazu u Boku Kotorsku) polaže temelje trga Novog (danas Herceg Novi) u proljeće 1382. godine (u cilju trgovine, posebno solju, kao i pariranja Dubrovniku). Nazvao ga je imenom „Sveti Stefan“ (koji naziv nije prihvatan u narodu) a u latinskim izvorima se naziva i „castrum de Suttorina“. Godinu dana po formiranju Novog, Balša II sa vojskom vrši upade u Dračevicu i Konavlje, ali ne uspijeva da ih pripoji zetskoj državi. Novi i župa Dračevica, u sljedećih pedeset godina, u bosanskoj državi gube značaj, s obzirom da je kralj Tvrtko I popustio pod pritiscima Dubrovčana i odustao od trgovine solju. Tako je bilo do pojave hercega Stefana Vukčića Kosače. U okviru Bosne, nekadašnja travunijska župa Dračevica i trg Novi će biti u Velikom Vojvodstvu Sandalja Hranića Kosače, potom Velikom Vojvodstvu i Herceštvu od Sv. Save (Stefana Vukčića Kosače). Ovaj trg je imao i odbrambeno utvrđenje, a u izvorima se pominje i kao: „Novi Vdrazanich, castello con lo contato ala marina vicino de ragusa la via de Albania“ (1444) zatim „domus Novy “ (1448) i „civitate Nova prope mare cum pertinentiis suis“ (1454). Pod pritiskom Turaka, koji su zauzeli Bosnu i njegove zemlje, herceg Stefan Vukčić Kosača je svoje poslednje utočište potražio u uskom primorskom području (župa Dračevica) i Novom (koji su Osmanlije zauzele 1483. godine).

Literarura[uredi | uredi izvor]

Mihailo Dinić „Zemlje hercoga Sv. Save“, „Glas“ br. 182 (1940) 151-257 i SKZ, Beograd 1978.
Zarije Bešić, Draga Garašanin, Milutin Garašanin i Jovan Kovačević (1967). Istorija Crne Gore — I knjiga. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore.