Odo iz Deja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odo iz Deja
Lični podaci
Datum rođenja1110.
Mesto rođenjaDej la Bar,
Datum smrti18. april 1162.

Odo iz Deja (franc. Eudes такође Odo de Deuil; umro 18. aprila 1162) bio je benediktinski monah i učesnik i istoričar Drugog krstaškog rata.[1]

Bio je blizak saradnik Sugerija, opata manastira Sen Deni u blizini Pariza. Odo je pratio francuskog kralja Luja VII u Drugom krstaškom pohodu i sastavio je De profectione Ludovici VII in Orientem (O putovanju Luja VII na Istok). U svom delu je opisao krstaški put od Pariza do Antiohije, izostavljajući na taj način neuspešnu opsadu Damaska kojom je pohod neslavno okončan. Za neuspeh Drugog krstaškog rata Odo je neumereno krivio Vizantince i cara Manojla I Komnina.

Po povratku u Francusku Odo je postao opat Sen Denija 1151. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Odo iz Deja - ISTORIJSKA BIBLIOTEKA”. www.istorijskabiblioteka.com. Pristupljeno 2023-01-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]