Omo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Omo
Reka Omo kod Omorati
Opšte informacije
Dužina760 km
Plovnostkod jezera Turkane
Vodotok
IzvorŠoanska visoravan
V. izvora2.316 m
UšćeTurkansko jezero
Geografske karakteristike
Država/e Etiopija
NaseljaSodo
PritokeGibe, Vabi, Denčija, Gojeb, Muj i Usno
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Omo je velika reka na jugu Etiopije koja u potpunosti teče unutar granica Etiopije do svog ušća u Rudolfovo jezero na granici sa Kenijom. Omo teče kroz zapadni deo regiona Oromija i središnjim delom SNNPR-a.

Prvi evropljanin koji je u potpunosti istražio tok reke Omo od izvora do ušća, bio je italijanski istraživač Vitorio Botego (1895—1897).

Geografske karakteristike[uredi | uredi izvor]

Delta reke Omo


Reku Omo formira više manjih planinskih potoka na Šoanskoj visoravni. Njen tok je uglavnom pravilan ka jugu, osim kod jednog dela gde naglo skreće na zapad te potom izleda na latinično slovo S, i onda opet pravilno teče prema jugu do jezera Turkane (Rudolfovo jezero) gde na ušću ima malu deltu. Omo je dug oko 760 kilometara.

Od izvora do ušća Omo ima ukupan pad od skoro 2.000 metara, od izvora na visini 2.316 m do ušća u jezero na 487 m, te stoga teče poput planinskog brzaka, ima vodopade poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom delu iznad svog ušća u jezero Turkana. Turistički vodič po Etiopiji „Spectrum“, opisuje reku Omo kao popularno mesto za rafting u septembru i oktobru, kad reka ima još uvek vosok vodostaj posle kišne sezone. Najveće pritoke Oma su reka Gibe, Vabi, Denčija, Gojeb, Muj i Usno.

U prošlosti je reka Omo bila istočna granica afričkih srednjovekovnih kraljevstva Janjero i Garo. Reka Omo prolazi pored nacionalnih parkova Mago i Omo, poznatih rezervata divljih životinja. Reka je i danas stanište brojnih afričkih divljih životinja: nilskih konja, krokodila i otrovnih zmija vretenica (Bitis arietans).

Otkriće reke Omo i jezera Turkana[uredi | uredi izvor]

Splavar na reci Omo

Reka Omo i mitsko veliko jezero na njenom ušću uzbuđivali su maštu evropljana, sredinom 19. veka koji su imali vrlo površne informacije o tome pa su prenesene od domorodaca preko arapskih trgovaca.

Jules Boreli je bio prvi evropski istraživač koji je istražio gornji i srednji tok reke Omo 1880. godine. Italijanski istraživač Vitorio Botego je uspeo temeljno istražiti tok reke Omo u junu 1896. godine za svoje druge afričke ekspedicije (1895—1897) na kojima je i umro, 17-og marta 1897. Britanski istraživač Herbert Henri Ostin i njegovi ljudi su dospeli do rečne delte reke Omo 12-og septembra 1898. godine, ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu sa rasom Voldom Giorgisom, prethodno već pobola etiopsku zastavu na severnu obalu jezera Turkana sedmog aprila 1898. godine, kao i to da su već porobili domoroce. Ruski poručnik Akleksandar Bulatovič vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera 1899. godine.

Ova istraživanja inspirisala su i poljskog pisca Henrika Sjenkjeviča za njegov pustolovni roman Kroz pustinju i prašumu.

Reka Omo i prvi ljudi[uredi | uredi izvor]

Za dolinu u donjem toku reke Omo se drži da je bila raskrsnica različitih kultura i etničkih skupina već pre hiljadu godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena Mursi, Suri, Njangatom, Dizi i Me'en i istražuje njihova različitost.

Celi sliv reke Omo je važno geološko i arheološko nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su fosili hominida iz kvartara i pleistocena, koje su iskopali francuski američki timovi stručnjaka. Pronađeni su i fosili australopitekusa i homo sapiensa na nekoliko lokaliteta, kao i kameno oruđe iz kvarcita, starosti oko 2,7 miliona godina. Kad je oruđe otkriveno, u početku se mislili da je čak starije od kulture Oldovan, zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.

Zbog izuzetno kulurno istorijskih vrednosti, UNESKO je 1980. godine uvrstio “Dolinu donjeg toka reke Omo“ na svoju listu Svetske baštine.

Projekat izgradnje hidroelektrane Gibe III[uredi | uredi izvor]

Na reci Omo se planira izgradnja najveće hidroelektrane u Africi sa betonskom branom visokom 243 metara, taj projekat je nakupio dosta protivnika, zaštitnika prirode koji su pokrenuli svoju onlajn peticiju.

Poplave 2006[uredi | uredi izvor]

Jake kiše 2006. godine uzrokovale su velike poplave u donjem toku reke Omo, za kojih se utopilo 456 ljudi, a 20.000 ljudi su pobegli iz svojih domova

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]