Omotač tetive

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Omotač tetive
Detalji
Identifikatori
Latinskivagina tendinis
TAA04.8.01.005
THH3.03.00.0.00028
FMA76715
Anatomska terminologija

Omotač tetive (lat.vagina synovialis tendinis, vagina synovialis tendinum) tanka je ovojnica oko tetive ispunjen sinovijom.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Omotač tetive, poput burze, ima zaštitnu funkciju i smanjuju trenje. Nastaju na mestima gde tetive prelaze preko zglobova sa povećanom napetošću,[1] posebno u predelu dugih tetiva mišića podlaktice.[2]

Građa[uredi | uredi izvor]

Poprečni presek kroz omotač tetive i tetivu:1. vlaknasti sloj 2. mezotendineum 3. spoljni list vezivnog omotača 4. klizni prostor sa spoljašnjeim slojem 5. unutrašnji sinovijalni list omotača teive 6. tetiva

Struktura omotača tetive je slična onoj u zglobnoj kapsuli ili burzi. Kod čoveka razlikuje spoljašnji vlaknasti sloj (sloj vezivnog tkiva) i unutrašnji sinovijalni sloj (sinovijalni list omotača teive).[2]

Vlaknasti sloj je čvrsto povezan sa okolinom.[2] Sinovijalni sloj čini dvostruku lamelu, čiji je spoljašnji sloj povezan sa slojem vezivnog tkiva, a unutrašnji sloj sa tetivom.

Prelazna tačka između zida i lista tetive je mezotendineum, koji može regresirati u odeljcima; preostali ostaci se tada nazivaju vinkula.

Između dva lista postoji otvor koji je ispunjen malom količinom viskozne tečnosti,[3] sinovija zbog svoje sličnosti sa belancetom i proizvod je sinovijalnog sloja omotača tetive.

Patološke promene[uredi | uredi izvor]

Patološke promene u ovojnici tetiva su u medicini poznate kao tendovaginopatije . Prekomerna upotreba tetiva ili ubodne povrede ovojnice tetive mogu dovesti do tendonitisa ( tendovaginitisa ), što je veoma bolno. Najčešće stanje kod sportista je de Kervenov tendovaginitis , koji zahvata zajedničku tetivu mišića abductor pollicis longus i ekstenzor pollicis brevis.[4] Fibrom ovojnice tetiveje retka benigna adhezija na ili blizu tetive ili omotača tetiva. Najčešće se javlja u tetivnim ovojnicama fleksora prstiju, dobro je razmaknuta i nije primarno bolna.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Anatomy and Physiology Glossary”. McGraw-Hill Applied Biology Resource Center. McGraw-Hill. 2001. Pristupljeno 2016-02-22. 
  2. ^ a b v T.H. Schiebler et al.: Lehrbuch der gesamten Anatomie des Menschen: Cytologie Histologie Entwicklungsgeschichte Makroskopische und Mikroskopische Anatomie. Springer-Verlag, 3. Auflage 2013, ISBN 978-3-662-22083-2, S. 131.
  3. ^ Schünke, Michael (2000). Topographie und Funktion des Bewegungssystems: funktionelle Anatomie. Stuttgart New York: Thieme. ISBN 978-3-13-118571-6. 
  4. ^ Albrecht, Silvia; Amerschläger, Andrea; Barthofer, Jürgen; Bauer, Martin J. M.; Bergmann, Artur; Berrsche, Gregor (2022). Engelhardt, Martin, ur. Sportverletzungen: Diagnose, Management und Begleitmaßnahmen (4., überarbeitete Auflage izd.). München: Elsevier. ISBN 978-3-437-06263-6. 
  5. ^ Andrew L. Folpe, G Petur Nielsen (Hrsg.): Bone and Soft Tissue Pathology. Elsevier Health Sciences, 2. Auflage 2022, ISBN 978-0-323-75872-7, S. 342.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).