Opsada Atine (404. p. n. e.)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Atine
Deo Peloponeskog rata

Atinski Dugi zidovi porušeni nakon spartanskog osvajanja grada
Vreme404. p. n. e.
Mesto
Ishod Pobeda Sparte
Sukobljene strane
Sparta Atina
Komandanti i vođe
Lisandar
Agis II
Pausanija
Kleofont

Opsadu Atine 404. godine p. n. e. izvršili su Spartanci predvođeni Lisandarom. Predstavlja poslednju bitku Peloponeskog rata. Završena je porazom Atinjana.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Lisandar je ponovo izabran za komandanta (pomoćnika nauarha) 404. p. n. e. i poslat u Malu Aziju. Flota od 180 trijera pošla mu je u susret. Lisandar ih je sačekao na ušću reke Egospotam. Iskoristio je opadanje discipline u vojsci da napadne. U bici kod Egospotama, uništena je celokupna atinska flota. Lisandar je zarobio i pogubio 3000 Atinjana. Atinska flota time je uništena. Lisandar je potom krenuo u obilazak atinskih saveznika ukidajući demokratsko i uvodeći oligarhijsko uređenje. Demokratija se održala jedino na Samosu kome su Atinjani kasnije, u znak zahvalnosti, dodelili titulu građanstva.

Opsada i poraz Atine[uredi | uredi izvor]

Na zasedanju skupštine odlučeno je da se Atina bori do kraja. Lisandar je opseda sa mora, a Agis i Pausanija sa kopna. Opsada je trajala više meseci. Oligarsi su preuzeli inicijativu i pogubili poslednjeg velikog pristalicu demokratije – Kleofonta. Potom su uputili Spartancima ponudu za mir. Sparta je postavila sledeće uslove:

Uslovi su prihvaćeni. Aprila 404. godine p. n. e. Lisandar je ušao u Pirej. U celoj Heladi, pobedu je slavila reakcionarna oligarhija.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Poraz Atine u Peloponeskom ratu doveo je do promene državnog uređenja ovog polisa. Lisandar nije mogao trpeti demokratski ustav ni u Atini ni u bilo kojoj drugoj grčkoj državi. Zbog toga je prihvatio Teramenov predlog da se uprava podeli tridesetorici irana. Novu vladu podržavali su i oligarsi iz 411. godine p. n. e. Većina tirana pripadala je ekstremnim oligarsima na čijem čelu se nalazio Kritija. Komitet Tridesetorice sačinjavalo je 10 građana koje je imenovao Teramen, deset ljudi koje su odabrali ekstremni oligarsi i deset tirana izabranih pod pritiskom Lisandra. Njihov zadatak bio je sastavljanje zbirke zakona u patrijahalnom duhu. Na čelu izvršne vlasti stajao je 21 čovek – jedanaest u gradu i 10 u Pireju. Izvršni aparat predstavljali su 300 batinaša. U Atini 404. i 403. godine p. n. e. samo je 3000 ljudi sačuvalo politička prava.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija Grčke do smrti Aleksandra Velikog - Džon Bagnel Bjuri, Rasel Migs
  • Stara Grčka - V. V. Struve i D. P. Kalistov, Book&Marso, 2006