Pređi na sadržaj

Ostaci crkve Svetog Marka u Beolinji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ostaci crkve Svetog Marka i kameni krst-seoske zavetine u Beolinji, naseljenom mestu na teritoriji opštine Svrljig, nalaze se iznad sela, na manjem uzvišenju, a ispod jakog izvora vrela kod vodenice, u podnožju pošumljenog uzvišenja, nalaze se ruševina sakralnog objekta manjih dimenzija – crkvica Sv. Marka. Crkvica je najverovatnije podignuta posle oslobođenja ovih krajeva od Turaka 1833.godine. Na to ukazuje i zavetni kamen sa 1817. godinom, koji je podignut po svemu sudeći pre izgradnje objekta.

Crkva posvećena Svetom Marku je sakralni objekat manjih dimenzija, čiji su apsidalni deo, a takođe i severni i južni zid očuvani su do visine od oko dva metra. Načinjeni su od kamena i sige. Preostali delovi zidova su u temeljima i produžavaju se još nekoliko metara zapadno. To su delovi priprate i naosa. U donjim zonama zidova postoje delovi maltera što ukazuje da je bila omalterisana, ali ne i živopisana, jer ostataka maltera nema. Kraj crkve su drvene ograde korišćene za krovnu konstrukciju. Kamene ploče oko hrama su verovatno služile kao krovni pokrivač.

Kraj crkve se nalazi dobro očuvan kameni obročni krstseoska zavetina, manjih dimenzija. Na krakovima poseduje po tri jabučaste polulopte i drugih ukrasa nema. U središnjem delu urezan je još jedan krst, oko koga su karakteristična slova: IS, HS, NI, KA.

Na ostalom delu krsta je sledeći tekst:

Na temeljima starijeg hrama podignuta je nova crkva istog posvećenja.[1][2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Topografija nepokretnih kulturnih dobara Svrljiga, Zavod za zaštitu spomenika kulure Niš. Obrađivači:Borislav Andrejević, Čedomir Vasić, Jovan Šurdilović, Niš, 1985.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Crkva posvećena Svetom Marku u Beloinju”. Svrljiške novine. Pristupljeno 6. 2. 2023. 
  2. ^ „SVRLjIŠKE PAROHIJE. HRAMOVI U PAROHIJAMA”. Eparhija niška. Arhivirano iz originala 21. 02. 2022. g. Pristupljeno 6. 2. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]