Otoantritis
Otoantritis | |
---|---|
Latinski | Otoantritis |
Klasifikacija i spoljašnji resursi |
Otoantritis je gnojna komplikacija akutnog zapaljenja srednjeg uha kod novorođenčadi i odojčadi. Kod njih još uvek nije razvijen mastoidni nastavak slepoočne kosti, pa je češće u pitanju zapaljenje antruma nego mastoida.
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Gnojna infekcija iz bubne duplje prelazi kroz otvor antruma na sam antrum i okolno koštano tkivo. Pošto su u tom uzrastu bubna duplja i antrum povezani uskim kanalom, koji je u nekim slučajevima pregrađen zaostatkom mezenhimnog tkiva, često dolazi do odvajanja antruma od bubne duplje, pa u antrumu ostaje gnojna kolekcija čak i nakon što se gnojni proces sanira u bubnoj duplji.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Postoje dva oblika otoantritisa:
- manifestni i
- latentni.
Manifestni oblik je češći i javlja se u dve forme. Kod prve dolazi do prodora gnojne kolekcije iza ušne školjke ili se stvara fistula ili apsces. Druga se karakteriše obilnom i dugotrajnom sekrecijom iz uha, koja ponekad ima neprijatan miris. Oba oblika su praćena povišenom telesnom temperaturom i gubitkom telesne težine.
Latentni oblik je ređi. Lokalni simptomi su slabo izraženi ili ne postoje. Međutim, jasno su izrađeni opšti simptomi: problemi sa digestivnim traktom, nervnim, respiratornim sistemom itd. Deca su adinamična, sanjiva ili uznemirena, plaču, loše spavaju, apetit im je slab, dolazi do smanjenja telesne težine i sl.
Dijagnoza i lečenje[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, otorinolaringološkog i objektivnog pregleda.
U obe forme otoantritisa izvodi se hirurško lečenje - antrotomija (odstranjenje antruma slepoočne kosti), uz primenu antibiotske i simptomatske terapije.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Otoantritis, Pristupljeno 9. 7. 2012. na osnovu dozvole.
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |