Pređi na sadržaj

Ohaerizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ohaerizam je oblik upravljanja državom članicom Ujedinjenih nacija (UN), suprotan Povelji UN, čija suština je u tome da se upravljanje državom vrši od strane pojedinca, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH), koji nije državljanin države kojom protivpravno upravlja, čime se država pretvara u desuverenizovani prostor i teritoriju pod starateljstvom, a koji ima svojstva autoritarnog, totalnog i totalitarnog poretka koji pod svojim upravljanjem i strogom kontrolom drži sve najvažnije društvene procese, usljed čega su stanovništvo države, njene institucije i ostali politički subjekti lišeni stvarne mogućnosti istinskog i slobodnog političkog djelovanja, raspravljanja i odlučivanja.

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Ohaerizam[1][2][3][4][5] je nastao i razvijen je u BiH državi članici UN, ubrzo po potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine. Termin Ohaerizam je izveden iz engleskog akronima OHR (Office of the High Representative) koji se koristi za označavanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH.

Za razumijevanje ohaerizma potrebno je prethodno znati da je članom 2. stav 1. tačka 1) Povelje UN snagom opšteg imperativnog pravnog načela međunarodnog prava propisano da će Organizacija UN i sve države članice UN djelovati u skladu sa načelom suverene jednakosti svih svojih članova. Suverena jednakost svake države članice UN je određena članom 2. stav 1. tačka 7) Povelje UN, tako što je propisano da ništa ne ovlašćuje UN, a to znači i svaku od država članica te organizacije, da se miješaju u poslove koji po svojoj suštini spadaju u unutrašnju nadležnost države. Time je Povelja UN zabranila svakom od organa UN,  te svakoj državi, organizaciji i pojedincu da sebe pod bilo kakvim izgovorom stavi u položaj u kojem bi bilo ko od njih u državi članici UN nametao svoju volju kao ustav ili zakon, umjesto nadležnih institucija te države. Iz istih razloga Povelja UN u članu 78. zabranjuje da se starateljski sistem (protektorat) uspostavi nad državom koja je članica UN, jer se, kako je propisano članom 78. Povelje UN, odnosi među tim državama moraju temeljiti na poštovanju načela suverene jednakosti.

BiH je kao država primljena u članstvo UN u maju 1992. godine. Uprkos toj činjenici, kao i onome što propisuje Povelja UN, nekoliko drugih država predvođenih Velikom Britanijom i SAD, iako to nije dozvoljeno Poveljom UN niti Dejtonskim mirovnim sporazumom, stvorilo je Savjet za primjenu mira u BiH. Na zasjedanju tog savjeta u Bonu, u decembru 1997. godine, države koje su stvorile taj Savjet odlučile su da one ovlašćuju Visokog predstavnika u BiH da se on kao pojedinac miješa u poslove koji po svojoj suštini spadaju u unutrašnju nadležnost BiH kao države članice UN. U zaključcima Savjeta za primjenu mira u BiH iz decembra 1997. godine odlučeno je da države članice tog Savjeta dozvoljavaju Visokom predstavniku u BiH da on donosi obavezujuće odluke u BiH, kako visoki predstavnik smatra da je neophodno. Tu praksu suprotnu Povelji UN i Dejtonskom mirovnom sporazumu prihvatio je i Savjet bezbjednosti UN, čime se na dosad nezabilježen način krši suverenitet BiH kao države članice UN.

Pozivanjem na takvu praksu brojni visoki predstavnici su od 1997. godine do danas nametnuli u BiH na stotine svojih akata ustavnog i zakonskog karaktera, te smjenjivali na desetine pojedinaca sa njihovih funkcija u institucijama BiH i zabranjivali im obavljanje svakog posla u tim institucijama, bez prava da se žale na takve odluke bilo kojem sudu u zemlji ili inostranstvu. Na taj način stvoren je i funkcioniše politički režim ohaerizma u BiH, koji je autoritaran, totalan i totalitaran.

Njegova autoritarnost je u tome što stvara privid demokratije u BiH, kroz formalno postojanje domaćih institucija parlamenta, vlade, sudova i povremenih izbora na kojima se pojavljuju brojne političke stranke, ali su državne institucije, stanovništvo i ostali politički subjekti lišeni stvarne mogućnosti istinskog i slobodnog političkog raspravljanja i odlučivanja, jer ih u tome onemogućava autoritarni ohaerizam.

Ohaerizam je totalan i totalitaran sistem. Totalnost ohaerizma je moć te autoritarne vlasti da bude sveobuhvatna, da svojom moći obuhvati sve najvažnije aspekte društvenog života u BiH, dok se totalitarnost ohaerizma ogleda u tome što sve te odnose drži pod svojom strogom kontrolom i sankcijama te ih na takav način usmjerava u pravcu koji je za tu vlast poželjan.

Svoju totalnost ohaerizam je ostvario brojnim svojim ustavnim amandmanima, zakonima, odlukama i nalozima, kojima je na protivpravan način (nametanjem volje Visokog predstavnika) ne samo stvarao institucije na nivou BiH (Tužilaštvo BiH, Sud BiH, Državnu graničnu službu BiH, Regulatornu agenciju za komunikacije BiH i druge institucije), već je ohaerizam svojim normama uređivao i sve najvažnije oblasti društvenog života. Takve su brojne izmjene Ustava Federacije BiH i Ustava Republike Srpske nametnute od strane visokih predstavnika, Krivični zakon BiH, zakoni o povraćaju privatne imovine; Zakon o državljanstvu BiH (1997); Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom; Zakon o telekomunikacijama BiH (1998); potom Odluka  o dizajnu i kovanju kovanica od 10, 20 i 50 feninga konvertibilne marke (1998); Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH (1998), kao i brojni drugi akti visokih predstavnika.

Svoju totalitarnost ohaerizam ostvaruje tako što izvršenje svakog od svojih zakona i drugih akata drži pod svojom strogom kontrolom, a neizvršenje volje visokih predstavnika podliježe krivičnoj odgovornosti, jer je ohaerizam nametnuo da je krivično djelo, za koje se može izreći zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina, ako se ne primijene, ne provedu, ne izvrše ili na bilo koji drugi način ne poštuju odluke visokog predstavnika u BiH.

Ovakav sistem vladanja nad državom članicom UN ne postoji nigdje drugdje u svijetu, samo u BiH.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blagojević, Milan (2004). Tehnologija ohaerizma. Doboj: „Štampa“. ISBN 99938-743-1-0. 
  2. ^ Blagojević, Milan (2018). Hrestomatija tehnologije ohaerizma. Banja Luka: „JU Službeni glasnik Republike Srpske“. ISBN 978-99938-22-57-8. 
  3. ^ Blagojević, Milan (2021). Kriminal ohaerizma. Beograd: „Filip Višnjić“. ISBN 978-86-6309-255-6. 
  4. ^ Blagojević, Milan (2023). AUTORITARNA TEHNOLOGIJA VLADANjA VISOKIH PREDSTAVNIKA U BIH I NjENE POSLjEDICE PO REPUBLIKU SRPSKU Kraj novog svetskog poretka (1989 – 2022), Zbornik radova sa naučnog skupa održanog u Andrićgradu od 25. do 28. 6. 2022. godine (PDF). Andrićgrad Višegrad: Andrićev institut. str. 295—349. ISBN 978-99976-89-15-3. 
  5. ^ Blagojević, Milan (2023). Ubiće nas neznanje i pohlepa. Banja Luka: „Besjeda“. ISBN 978-99938-1-499-3.