Pređi na sadržaj

Paratenonitis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Paratenonitis, peritendinitis  ili paratendonitis je jedna od tendinopatija koja se javlja kada tetiva prekrivena paratenonom, a ne sinovijalnom ovojnicom, trlja preko koštane površine. Ova tendinopatija je bolna zbog inervacije okolnog tkiva.[1]

Klinički se manifestuje bolovima pri pokretu, osetljivošću na palpaciju, akutnim edemom i hiperemijom paratenona sa infiltracijom inflamatornih ćelija,[2] Posle nekoliko sati ili nekoliko dana, ovojnica tetive je ispunjena fibrinoznim eksudatom koji dovodi do krepitacija Kod hroničnog paratenonitisa fibroblasti se pojavljuju zajedno sa perivaskularnim limfocitnim infiltratom.[1] Peritendinozno tkivo postaje makroskopski zadebljano i dolazi do novih adhezija vezivnog tkiva. Kod paratenonitisa, inflamatorne ćelije se nalaze u ćelijskim elementima paratenona i u vaskularnom urastanju.[3] Kako hronične bolne tetive imaju urastanje čulnih i simpatičkih nerava iz paratenona — samo denervacija hroničnih bolnih tetiva dovodi do ublažavanja bola kod većine pacijenata.

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Paratenonitis je čest, ali učestalost zavisi od zahvaćene tetive. Obično se nalazi kod plesačica i sportista kao posledica povrede ili nakon prekomerne upotrebe zglobova.[4]

Faktori rizika

[uredi | uredi izvor]
  • Dugotrajno bavljenje plesom[5]
  • Dugotrajno bavljenje trčanjem na duge staze[6]

Etiologija

[uredi | uredi izvor]

Pored svojih uobičajenih komponenti vezivnog tkiva, tetive su okružena labavim areolarnim vezivnim tkivom koje čini potpunu ili delimični omotač oko njih.[7] Omotač koji je nastao oko određenih tetiva se naziva paratenon.[7] Paratenon se u suštini sastoji od kolagena sa fibrilnim vlaknima tipa 1 i tipa 3, nekim elastinskim fibrilima i unutrašnjom oblogom od sinovijalnih ćelija.[6] Prostor ispod paratenona je bogat mukopolisaharidima koji omogućavaju paratenonu da deluje kao elastična traka koja omogućava slobodu kretanja tetiva.[8] Paratenon može postati i ovojnica ispunjena sinovijalnom tečnošću, teno-sinovijum, u tetivama koje su podvrgnuti trenju.[5].

Paratenon ima dobro dotok krvi,[9] pa se primećuje da paratenonitis (upala paratenona) nastaje kada se tetiva preterano trlja preko koštane izbočine, U takvim stanjima se npr. kod akutnog Ahilovog paratenonitisa, javlja inflamatorna reakcija ćelija, edem, ekstravazacija proteina plazme, akumulacija fibrina i retka fibroblastična proliferacija. Posle nekoliko sati do nekoliko dana, fibrinozni eksudat ispunjava ovojnicu tetive uzrokujući krepitacije koje se mogu osetiti kliničkim pregledom.[10] Mononuklearne ćelije se retko infiltriraju u paratenon.[10]

Paratenonitis se može razviti kao rezultat prekomerne upotrebe ili ponavljajuće mikrotraume.[3]

Lokacija Paratenonitis pogađa tetive sa paratenonom, a samim tim i bez sinovijalne ovojnice, npr. Ahilova tetiva, glutealne tetive patele, itd.[3] Najčešća lokalizacija paratenonitisa je Ahilova tetiva.[1]

Klinička slika

[uredi | uredi izvor]

Klinučku sliku karakteriše

  • lokalni bol i otok,
  • osetljivost pri palpaciji duž anatomskog toka tetive.[11]
  • ograničenje pokreta hroničnim stadijumima.[3]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se može postaviti kombinacijom kliničkog fizičkog pregleda i tipičnim nalaza radioloških snimanja.

Ultrazvuk
[uredi | uredi izvor]

Na ultrazvuku, paratenonitis se može pojaviti kao linearna hipoehoična obloga oko tetive sa povezanom hiperemijom na kolor dopleru kod hronične inflamacije.[12]

U akutnoj fazi, oko tetive se može videti linearna struktura intenzivnog intenziteta tečnosti. U hroničnoj fazi mogu se videti ožiljke mekih tkiva koje se šire u peritendinozno masno tkivo.[3][12]

Karakteristike signala
[uredi | uredi izvor]
  • T1: hipointenzivna
  • T2/PD: hiperintenzivan
  • STIR/PDFS: hiperintenzivan
  • T1 C+ (Gd): poboljšanje

Radiološki izveštaj

[uredi | uredi izvor]

Opis sledećih karakteristika treba da bude u radiološkom izveštaju:

  • inflamatorne promene paratenona
  • prisustvo ili odsustvo tendinopatije
  • prisustvo ili odsustvo kidanja ili rupture tetiva

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
  • tendinopatija
  • kidanje tetive
  • ruptura tetiva

Komplikacije

[uredi | uredi izvor]

Hronični paratenonitis može dalje napredovati u tendinopatiju i kidanje tetiva.

Terapija i prognoza

[uredi | uredi izvor]

Tretman je obično konzervativan sa nesteroidnim antiinflamatornim lekovima , modifikacijom aktivnosti, fizikalnom terapijom.[11]

Ako konzervativno lečenje ne uspe, može se izvršiti skidanje paratenona.  

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v Doherty, Dan (2022-02-03). „What about paratenonitis?” (na jeziku: engleski). 
  2. ^ Feger, Joachim. „Paratenonitis | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  3. ^ a b v g d Maffulli, Nicola; Wong, Jason; Almekinders, Louis C. (October 2003). "Types and epidemiology of tendinopathy". Clinics in Sports Medicine. Maffulli, N.; Wong, J.; Almekinders, L. C. (2003). „Types and epidemiology of tendinopathy”. Clinics in Sports Medicine. 22 (4): 675—692. ISSN 0278-5919. PMID 14560540. doi:10.1016/s0278-5919(03)00004-8. 
  4. ^ Palmer, William; Bancroft, Laura; Bonar, Fiona; Choi, Jung-Ah; Cotten, Anne; Griffith, James F.; Robinson, Philip; Pfirrmann, Christian W.A. (2020). „Glossary of terms for musculoskeletal radiology”. Skeletal Radiology. 49 (Suppl 1): 1—33. PMC 7311375Slobodan pristup. PMID 32488336. doi:10.1007/s00256-020-03465-1. 
  5. ^ a b Curwin S (1996) Tendon injuries: Pathophysiology and treatment. In:Zachasewski JE, Magee DJ, Quillen WS (eds) Athletic injuries and rehabilitation. WB Saunders Co, Philadelphia pp. 27-53
  6. ^ a b Williams JG (1986) Achilles tendon lesions in sport. Sports Med 3:114-135
  7. ^ a b Norkin CC and Levangie PK. (1992) Joint stucture and function. A comprehensive analysis. Philadelphia Press.
  8. ^ Kvist M (1994) Achilles tendon injuries I athletes. Sports Med 18:173-201
  9. ^ Khan KM, Cook JL, Bonar F, Harcourt P, Astrom M (1999) Histopathology of common tendinopathies. Sports Med 27: 393-408
  10. ^ a b Khan KM, Cook JL, Bonar F, Harcourt P, Astrom M (1999) Histopathology of common tendinopathies. Sports Med 27: 393-408
  11. ^ a b Saini S, Reb C, Chapter M, Daniel J. Achilles Tendon Disorders. Journal of Osteopathic Medicine. Saini, Sundeep S.; Reb, Christopher W.; Chapter, Megan; Daniel, Joseph N. (2015). „Achilles Tendon Disorders”. Journal of Osteopathic Medicine. 115 (11): 670—6. PMID 26501760. S2CID 38760963. doi:10.7556/jaoa.2015.138. 
  12. ^ a b Syha R, Springer F, Ketelsen D et al. Achillodynia - Radiological Imaging of Acute and Chronic Overuse Injuries of the Achilles Tendon. Fortschr Röntgenstr. Syha, R.; Springer, F.; Ketelsen, D.; Ipach, I.; Kramer, U.; Horger, M.; Schick, F.; Grosse, U. (2013). „Achillodynia - Radiological Imaging of Acute and Chronic Overuse Injuries of the Achilles Tendon”. Röfo - Fortschritte Auf dem Gebiet der Röntgenstrahlen und der Bildgebenden Verfahren. 185 (11): 1041—55. PMID 23888478. S2CID 44244922. doi:10.1055/s-0033-1335170. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).