Parohija Bunjevci
Parohija Bunjevci (lat. Parochia Bunjevci) bila je katolička parohija u Kaločkoj arhiepiskopiji pod vlašću Turaka.
Južni delovi Ugarske su u vreme turskih osvajanja pretrpeli velike ljudske i materijalne gubitke. Stariji sloj stanovništva je ili izginuo u sukobu sa Turcima ili se razbežao pred njima. Turske vlasti su zato na opustele krajeve naseljavali Srbe sa Balkana, među kojima i katolike iz Dalmacije.[1]
Papa Pavle V je 1612. poslao misionara Vartolomeja Kašića u „papsku misiju u Tursko carstvo u predele gde se govori dalmatinski“.[a] Njegov zvaničan zadatak je bio „da se propovedanjem Božje reči i obavljanjem sakramenata katolički vernici utvrde u katoličkoj veri, a raskolnici i hrišćani okaljani jeresima, kao ovce koje skreću s pravog puta spasa, vrate na pravi put rimokatoličke vere i pouče“. Trebalo je da sa sobom ponese papino pismo koje je bilo upućeno „svim Hristovim vernicima u gradovima Budimu, Pečuju i drugim evropskim mestima koja se nalaze pod turskom vlašću“.[3]
Simeon Jovan Matković, katolički misionar u Srbiji, Slavoniji i Južnoj Ugarskoj pod Turcima, poreklom iz Olova u Bosni, tražio je 1622. od Kongregacije za širenje vere u Rimu da mu se da na upravu parohija Bunjevci u Kaločkoj arhiepiskopiji sa starim privilegijama (cum antiquis facultatibus).[4][b] Navodno je ovde delovao. Bukinac prenosi navod „da se pomenuti sveštenik u pomenutoj županiji već starao za dobrobit njenih duša“ (dictum sacerdotem in memorata parochia curam animarum jam exercuisse).[5]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ ad missionem pontificiam in dominatum turcicum per provincias dalmatico idiomate utentes.[2]
- ^ Simeon Joannis Matcovich Bosnensis et in partibus Serbiae, Slavoniae et Hungariae australis, Turcae subiectis, missionarius rogat, concedi sibi parochiam Bunjevci, archidioecesis Colocensis, cum antiquis facultatibus.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Iskruljev 1936, str. 524.
- ^ Fermendžin 1892, str. 342.
- ^ Fermendžin 1892, str. 342–43.
- ^ Erdeljanović 1930, str. 67, 294.
- ^ Bukinac 1940, str. 63.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Fermendžin, Eusebius (1892). Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752. Zagreb.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bukinac, Stjepan Beato (1940). De activitate franciscanorum in migrationibus populi croatici saeculis XVI et XVII. Zagreb.
- Erdeljanović, Jovan (1930). O poreklu Bunjevaca. Beograd.
- Iskruljev, Toša (1936). Raspeće srpskog naroda u Sremu 1914 godine i Madžari. Sa madžarske granice, Bajski trokut, Sent Andrija. Novi Sad.
- Simonović, Radivoj (1929). „O katolicima i katoličkoj crkvi pod Turcima na zemljištu Vojvodine”. Glasnik Istorijskog društva. III/2.