Persijska bašta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Persijska bašta
Svetska baština Uneska
Zvanično imePersijska bašta
MestoIran Uredi na Vikipodacima
Površina71.635, 974.002 ha (7,7107×109, 1,048407×1011 sq ft)
Uključuje
  • Abbasabad Garden
  • Akbarieh Garden
  • Chehel Sotun Garden
  • Dowlatabad Garden
  • Pahlavanpur Garden
  • Pasargadae Garden
  • Shazdeh Garden
  • Vrt Eram
  • Vrt Fin Edit this on Wikidata
KriterijumKulturno dobro: i, ii, iii, iv, vi
Upis2011. (35. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/1372

Persijska bašta (persijski jezik: باغ ایرانی, pairi-daeza, tj. "zatvoren prostor") je tradicionalno oblikovanje bašte koje potiče iz središnjeg Irana (Pokrajina Fars), a koje je snažno uticalo na dizajn bašta od Andaluzije do Indije, pa i šire. Zbog toga je devet persijskih bašti, u devet različitih iranskih pokrajina, 2011. godine upisano na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji.[1]

Devet zaštićenih persijskih bašti su: Abas Abad, Eram, Šahzade, Akbarije, Pahlavanpur, Dolat Abad, Čehel Sotun, Fin i Golestan. One su primer raznolikosti dizajna persijske bašte koji su se prilagodili različitim klimatskim uslovima zadržavajući načela koja imaju svoje korene u doba Kira Velikog, u 6. veku p. n. e. Persijska bašta je uvek podeljena u četiri dela s vodom, gde važnu ulogu igraju sistem za navodnjavanje (kanat i bazeni) i ukrasi. Persijska bašta je bila koncepirana da simbolizuje raj i četiri elementa Zoroastrizma: nebo, zemlju, vodu i biljke. Ove bašte, koje datiraju iz različitih razdoblja od 6. veka p. n. e., takođe imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sisteme za navodnjavanje. Kao takve, one su uticale na umetnost baštenskog dizajna od Indije do islamske Španije.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. Preuzeto 16. jula 2011.
  2. ^ Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari (1998). The Persian Garden: Echoes of Paradise. , Mage Publishers. ISBN 978-0-934211-46-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari (1998). The Persian Garden: Echoes of Paradise. , Mage Publishers. ISBN 978-0-934211-46-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]