Pređi na sadržaj

Plućni zalistak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nazivi i oznake
MeSHD011664
TA98A12.1.02.010
TA24008
FMA7246
Anatomska terminologija

Plućni zalistak je jedan od četiri srčana zalistka koji odvaja izlazni deo desne srčane komore od plućne arterije. U normalnim uslovima, plućni zalistak sprečava regurgitaciju deoksigenisane krvi iz plućne arterije nazad u desnu srčanu komoru. To je polumesečni zalistak sa tri membrane (listića), a nalazi se napred, gore i blago levo od aortnog zalistka.[1]

Anatomija

[uredi | uredi izvor]

Kao i aortni zalistak , plućni zalistak se sastoji od tri membrane (listića), svaki sa fibroznim čvorom na sredini slobodnih ivica (slično Arantijevim čvorovima u aortnom zalistku), kao i lunulama, koje su tanke, polumesečaste. Oblikovani delovi listića služe kao koaptivne površine zalistaka. Za razliku od aortnog zaliska, membrane (listići) plućnog zalistka su podržani samostojećom muskulaturom bez direktne veze sa mišićnim septumom. Njnjegovi listići su mnogo tanje i nemaju fibrozni kontinuitet sa prednjom klapnom desne atrioventrikularne (AV) valvule (trikuspidalni zalistak).[2][3][4][5]

Membrane (listića) plućnog zaliska definisane su njihovim odnosom prema aortnom zalisku i stoga se nazivaju prednjim ili neseptalnim, desnim i levim listićem. Oni se takođe mogu definisati njihovim odnosom prema komisuri koja se nalazi u plućnim i aortnim zalistcima i stoga se nazivaju desni susedni (okrenuti desno), levi susedni (okrenuti levo) i suprotni (neokrenuti).

Plućni zalistak (kao i ostala tri srčana zalistka), formiran je od endokardijalnih nabora koji su poduprti unutrašnjim pločama gustog kolagenog i elastičnog vezivnog tkiva i kontinuirani su sa srčanim skeletom.[6]

Fiziologija

[uredi | uredi izvor]

Srce je pumpa koja proleđuje krv bogatu kiseonikom iz pluća prema organima i tkivima u zamenu za krv bogatu ugljen-dioksidom koja mora da se u plućima obogati kiseonikom. Krv bogata kiseonikom prenosi se aortom po celom telukoja se grana na manje arterije i na kraju kapilare. Krv iz tkiva zasićena ugljen-dioksidom vraća se u srce preko vena odakle se malim krvotokom šalje u pluća gde se vrši razmena gasova, odnosno razmena ugljen-dioksida za kiseonik.

U tom sistemu cirkulacije krvi plućni zalisak kontroliše prolazak krvi između desne komore i plućne arterije, sprečavajući da se krv iz plućne arterije vrati u srce.

Srčani ciklus sastoji se iz dve faze: faze opuštanja (dijastole) i faze kontrakcije (sistola). Tokom prve faze, faze dijastole, zalistci između pretkomora i komore su otvoreni i čitavo srce je opušteno. U ovoj fazi polumesečasti zalisci su zatvoreni i sprečavaju da krv uđe u vaskularno korito. Tokom druge faze (sistolna faza), pretkomore i komore se kontrahuju na usklađen način: prvo se kontrahuje pretkomora (pretkomorna sistola), a zatim i komora (sistola). Tokom kontrakcije komore, krv se potiskuje kroz plućnu arteriju i zalistak se zatvara nakon prolaska krvi.

Frekvencija protoka plućnog zaliska u normalnim uslovima iznosi 75 cm po sekundi.

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Patološke varijante plućnog zalistka su češće povezane sa urođenim defektima, a ne sa stečenim bolestima, kao što su reumatska bolest zalistaka ili endokarditis.

Stenoza plućnog zalistka

Stenoza plućnog zalistka je najčešća patologija plućnih zalistaka i čini do 80% slučajeva opstrukcije izlivnog trakta desne komore. Ovo stanje se može otkriti u različitim fazama života, u zavisnosti od njegove težine. Što je opstrukcija jača, to se stenoza plućnog zalistka manifestuje ranije u životu. Novorođenčad obično ima kritičnu stenozu, koja se manifestuje kao cijanoza pri rođenju, iako se novorođenčadi obično dijagnostikuje kada se šum čuje u plućnoj oblasti. Simptomi plućne stenoze imaju tendenciju da se pogoršavaju i napreduju s vremenom. Odrasli obično imaju simptome povezane sa insuficijencijom desnog srca.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Juan, Fernando Biguria (2020-12-05). „Pulmonic Valve Anatomy: Overview, Pathophysiologic Variants”. 
  2. ^ Goss CM, Gray H. Valves of the heart. Gray's Anatomy of the Human Body. 29th ed. Philadelphia, Pa: Lea & Febiger; 1973. 543.
  3. ^ Gross L, Kugel MA. Topographic anatomy and histology of the valves in the human heart. Am J Pathol. 1931. 7:445.
  4. ^ Barry A, Patten BM. The structure of the adult heart. Gould SE, ed. Pathology of the heart and blood vessels. 5th ed. Springfield, Ill: Charles C. Thomas; 1968. 91.
  5. ^ Bergman RA, Afifi AK, Heidger PM Jr. Atlas of Microscopic Anatomy. Section 8: Cardiovascular System. Anatomy Atlases. Available at www.anatomyatlases.org[mrtva veza] Accessed: March 19, 2011.
  6. ^ Kerr A Jr, Goss CM. Retention of embryonic relationship of aortic and pulmonary valve cusps and suggested nomenclature. Anat Rec. 1956. 125:777.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).