Pređi na sadržaj

Požeško-kosjerićki kamenoresci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Požeško-kosjerićki kamenoresci potiču iz naselja nekadašnje knežine Užička Crna Gora, koja se kasnije razdelila Požeški i Crnogorski srez. Stvarali su na liniji Subjel-Kablar i delu užičkog kraja koji je u prošlosti „nalegao” na Rudnički okrug.[1]

Požeško-kosjerićki kamenoresci[uredi | uredi izvor]

Istaknuti predstavnici[uredi | uredi izvor]

  • Narodni kamenorezac Filip Pavlović (1840-1891) iz Tabanovića
  • Narodni kamenorezac Veljko Janković (1852-1915) iz Ljutica

Manje poznati majstori[uredi | uredi izvor]

Najstariji i veoma izvorni kamenorezac Sreten Bošković iz Mušića potpisivao se na svojim rukoradima između 1851. i 1871. godine. Krajem 19. veka, pa do Prvog svetskog rata aktivni su bili Pantelija Dragutinović iz Kalenića i Jeremija Pavlović iz Tabanovića. Između Balkanskih i Drugog svetskog rata spomenike su klesali Svetozar Ostojić iz Mušića, Vladan Matović iz Ježevice, Đurše Pavlović iz Tabanovića i Milenko Miletić iz Bogdanice.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.