Porečki manastir
Porečki manastir | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Tip | manastir |
Jurisdikcija | Makedonska pravoslavna crkva — Ohridska arhiepiskopija |
Posvećen | Rođenje Presvete Bogorodice |
Lokacija | |
Mesto | Gornji Manastirec, kod Makedonskog Broda |
Država | Severna Makedonija |
Koordinate | 41° 37′ S; 21° 11′ I / 41.62° S; 21.18° I |
Porečki manastir se nalazi pored sela Gornji Manastirec oblast Poreče, u blizini Makedonskog Broda, Severna Makedonija.[1] Posvećen je Rođenju Presvete Bogorodice i zadužbina kralja Milutina.[2] Početkom 20. veka, kao i oblast Poreče, stanovništvo Gornjeg Manastireca je bilo naklonjeno srpskoj narodnoj zamisli, pa se mesno stanovništvo izjašnjavalo Srbima. Porečki manastir je centar srpske kulturno-prosvetne delatnosti na tom prostoru i veoma važan za srpski narod.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Poreče je u sastav srpske države ušlo 1282. osvajanjima kralja Milutina[3] pa je lokalno predanje osnivanje porečkog manastira u Manastircu vezalo za ovog vladara.[4] Nakon pada pod Turke u 14. veku, Poreče je delilo sudbinu nekadašnjih srpskih poseda na jugu. Za vreme Pećke patrijaršije dolazi do izvesnog poboljšanja stanja hrišćana što se vidi po obnovi crkava u vreme postojanja patrijaršije u selu Kovču i Trebinu.[5] Seoba Srba izgleda da je zahvatila i ove oblasti pošto su sve do početka 20. veka ostala predanja o zapustenju i seobi nekih porodica i čitavih sela na sever.[5]
Centar srpske kulturno-prosvetne delatnosti je bio Porečki manastir, obnovljen 1846. od strane samih Porečana, tada je pored manastira otvorena i srpska škola. Iguman manastira je po pravilu biran iz svešteničke porodice sela Grešnica. Narodni zbor okupljen oko manastira birao je dva tri staratelja odnosno tutora manastira. Na zboru su sela predstavljali sveštenici, viđeniji domaćini i starci. Odluke zbora pred manastirom bile su obavezne za sve Porečane.[6] Manastir je bio kulturni centar u ovom regionu,[7] koji obuhvata središnji deo sliva reke Treske.
U mestu je radila srpska narodna škola između 1873-1889. godine.[8] Ponovo je otvorena 1895. godine sa dolaskom mladog učitelja Cvetka Petrovića, rodom iz Mačve. Petrović je radio pri manastiru dve godine, tokom kojih se dokazao kao veliki nacionalni radnik, koji je tajno radio na otvaranju srpskih škola ali i opismenjivao starije ljude.[9]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Spomen kosturnica masakriranih meštana Srba 1916. g., u blizini Porečkog manastira
-
Porečki manastir
-
Stari konak
-
Porečki manastir
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milojević, M.S. (1881). Naši manastiri i kaluđerstvo. Beograd: Štamparija kod „Sv. Save“.
- ^ „SPONA:Poreč - svedočenje zaboravljenih srpskih potomaka”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2017. g. Pristupljeno 12. 04. 2017.
- ^ Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad. ISBN 978-86-83639-01-4.
- ^ P. S. Jovanović, Poreče, Naselja i Poreklo stanovništa, knj. 28, Beograd 1935, 292.
- ^ a b P. S. Jovanović, Poreče, Naselja i Poreklo stanovništa, knj. 28, Beograd 1935, 267.
- ^ P. S. Jovanović, Poreče, Naselja i Poreklo stanovništa, knj. 28, Beograd 1935, 292-293.
- ^ Poreče niz istorijata, Milan Risteski, NIO „Studentski zbor“, Skopje, 1982
- ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
- ^ "Vreme", Beograd 24. avgust 1930. godine
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Milojević, M.S. (1881). Naši manastiri i kaluđerstvo. Beograd: Štamparija kod „Sv. Save“.
- Porečki manastir u selu Manastircu u Makedoniji (o arhitekturi, programu i stilskim odlikama novootkrivenih fresaka), - Mirjana M. Mašnić [1]
- Makedonski naučenъ institutъ, Istoriя na Ohridskata arhiepiskopiя-patriaršiя otъ padaneto ѝ podъ turcitѣ do neйnoto uniщoženie (1394–1767 g.). Akademično izdatelstvo Prof. Marin Drinov, Sofiя, 1995. promacedonia.org
- POREČKI OKTOIH PETOGLASNIK OD 5-7 VEK, OD SREDINATA NA 15 VEK SO DOPOLNENIE OD SREDINATA NA 16 VEK T.E. OD 1574 god nubsk.edu.mk
- Narodna enciklopedija — Pogledaj knjigu: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka