Портрет Елене Грималди

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Portret Elene Grimaldi
UmetnikAnton van Dajk
PravacBarok
TehnikaUlje na platnu
Dimenzije242.9 x 138.5 cm cm
MestoNacionalna galerija umetnosti, Vašington, SAD

Portret Elene Grimaldi (hol. Portret van Marchesa Elena Grimaldi (?-?), echtgenote van Giacomo Cattaneo, met een bediende) je slika flamanskog slikara Antona van Dajka. Naslikana je 1623. godine, tehnikom ulja na platnu. Slika se danas nalazi u Nacionalnoj galeriji umetnosni u Vašingtonu i deo je Videner kolekcije. Ova slika se smatra jednom od njegovih remek dela. Slika je naslikana na zahteva muža Elene Grimaldi, Đakoma Katanea.

O delu[uredi | uredi izvor]

Ova slika je ulje na platnu iz perioda baroka. Naslikana je na zahtev muža Elene Grimaldi, Đakoma Katanea, koji je bio trgovac. Ovaj portret je jedan od prvih portreta koje je Van Dajk naslikao nakon svog dolaska u Italiju. O Eleni Grimaldi postoji veoma malo informacija. Jedino se zasigurno zna da je pripadala  uticajnoj, patricijskoj porodici đenovskog porekla.[1] Slika se nalazi u Nacionalnoj galeriji umetnosti u Vašingtonu, u SAD i deo je Videner kolekcije. U početku se smatralo da je to u stvari kopija. Izvršene su razne analize analize i zaključeno je da je to u stvari original koji je bio u veoma lošem stanju kada je došao u galeriju.[2] Prepostavlja se da Van Dajk, tokom slikanja, nije koristio studije Elene Grimaldi već je ona bila prisutna prilikom njegovog rada za šta je bilo potrebno jedno, eventualno dva sedenja. Pre nego što je počeo rad sa bojama, Van Dajk je prvo napravio skicu mastilom kao i studiju glave Elene Grimaldi kako ne bi morala da dugi vremenski period sedi u istom položaju. Celokupna kompozija slike kao i detalji koji se nalaze na njoj ukazuju na to da je ona altera donna,  odnosno velika dama.

Analiza dela[uredi | uredi izvor]

Ova slika je iz perioda baroka. Na slici vidimo Elenu Grimaldi kako izlazi iz svoje palate i polazi u šetnju. To je za taj period, 17. vek, bio najuobičajeniji način da se provodi slobodno vreme. Elena Grimaldi, zajedno sa njenim slugom koji drži suncobran iznad njene glave,  su prikazane na otvorenom. Lice joj je naslikano da izgleda kao da je živa. U tome vidimo inspiraciju od strane Rubensa i Ticijan. Tačnije, bio je inspirisan Rubensovim portretom Brigide Spinola Doria i Ticijanovim portretom Lavinije Većelio. Pozadina na slici se sastoji iz građevine koja predstavlja palatu u kojoj je živela, pejzaža, kao i od pet stuba koja su u grčkom stilu, tačnije korintskom stilu. Slika je puna crvenih detalja. Imamo crveni suncobran, crvene manžetne na haljini koju nosi i oni zajedno formiraju trougao. Takođe imamo i blago crvenilo na licu. Haljina koju nosu je od skupog materijala. Crna je i predstavlja kontrast sa crvenim i svetlijim detaljima. Kao inspiracija za haljinu je Van Dajku služila španska moda. Luksuzni izgled haljine ukazuje na njeno bogatstvo. Još jedan detalj koji ukazuje na bogatstvo Elene Grimaldi je njen sluga. Smatra se da je, pošto je posedovanje sluge u to vreme bio simbol bogatstva, Elena Grimaldi zahtevala da sluga bude prisutan na slici kako bi se to još više naglasilo.[3] Takođe, pošto je sluga crnac, verovatno je tu naslikan kako bi se stavio akcenat na trgovinu robovima između Đenove i Afrike koja je u to vreme još uvek bila veoma aktivna. Prefinjeni način na koji je naslikana, njeno držanje, ukazuju na ponos, dostojanstvo, nadmoć kao i na njen visoki status u društvu. Efekat koji treba da postigne opuštena poza u kojoj se nalazi, naglašena je dodavanjem detalja, kao što je na primer sluga. Suncobran koji sluga drži čini da se iznad njene glave formira oreol. Oreol predstavlja kontrast u odnosu na tamno, dramatično nebo i naglašava da su svi ispod nje. Slikanje crnog sluge je najverovatnije uticaj koji je Van Dajka imao Ticijan, kome se on divio jer je Ticijan takođe predstavljao sluge kao crnce. U pozadini možemo videti pejzaže koji su ispirisani venecijanskim pejzažima. Njegovi pejzaži ovde imaju veoma bitnu, ekspresivnu ulogu. Ovaj pejzaž još više povećava grandioznost koju ima prisustvo Elene. Nešto slično tome imamo i u portretima iz 16. veka. Pored pejzaža, njenu grandioznost još više naglašava način na koji ju je Van Dajk naslikao, u pokretu. Time se pokazuje da se Van Dajk sve više udaljava od statičnosti koja je do tada bila prisutna na slikama. Kako bi još više naglasio njenu grandioznost, eleganciju, sofisticiranost, Van Dajk je Elenu naslikao da izgleda kao da je voma visoka, viša nego što u stvarnosti jeste. Svojom visnom skoro može da parira korintskom stubu koji se nalazi iza nje. Možemo reći da se nalazi u oblacima jer se izdiže iznad horizonta i drveća koja idu iznad. Portret Elene Grimaldi je jedini ženski portret koji je Van Dajk naslikao napolju. Veličanstvenost joj je naglašena i perspektivom koju imamo na slici. Možemo da vidimo da je Anton van Dajk portret naslikao tako da izgleda kao da je gledamo odozdo a time se stavlja akcenat na njenu važnost. Pogled, malo nadmen, isto ukazuje na to da je ona na višem položaju od ostalih.

U ruci drži cvet naradže. Pretpostavlja se da su to, zajedno sa crvenim manžetnama na haljini, simboli trudnoće. Simbol trudnoće su takođe i crvene manžetne i crveni suncobran.[3] Ova prepostavka je kasnije potvrđena jer je Van Dajk, iste godine, naslikao i portret njene ćerke koja u svojoj ruci drži potpuno zrelu pomorandžu koja predstavlja kraj trudnoće i rađanje deteta.[3]

Sličnost sa portretom Rubensa[uredi | uredi izvor]

Ako uzmemo kompoziciju u obzir, portret Elene Grimaldi je veoma sličan portretu Brigide Spinole Doria koji je naslikao Piter Paul Rubens. Oba portreta predstavljaju izuzetno visoke ženske figure koje su naslikane tehnikom di sotto in sù. Takođe, obe žene izlaze na terasu svoje bogate palate a i pozadina oba portreta je zgrada koja ih jasno izdvaja od pejzaža koje imamo na slikama. Suncobran koji imamo na portretu Elene Grimaldi se može povezati sa crvenom draperijom koju imamo na portretu Brigide. Arhitektura koja služi kao pozadina slike je takođe veoma slična.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Woman's Supremacy over Nature: Van Dyck's "Portrait of Elena Grimaldi" on JSTOR”. www.jstor.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  2. ^ „Some Recent Acquisitions of Seventeenth-Century Flemish Painting on JSTOR”. www.jstor.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  3. ^ a b v van Haute, Bernadette (2016). Anthony Van Dyck and the trope of the black attendant. University of the Free State. str. 36. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • van Haute, Bernadette (2016). Anthony Van Dyck and the trope of the black attendant. University of the Free State. str. 36. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]