Pravna zaštita baze podataka u srpskom pravu

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U Srbiji postoji relativno mali broj zakona i propisa koji definišu informacione sisteme. Kada su u pitanju baze podataka, prvi zakon koji je obuhvatio njihovu zaštitu objavljen je 1998. godine, gde su prvi put definisana i prava proizvođača baze podataka kao predmet zaštite srodnih prava (zasnovan na Direktivi 96/9/EC Evropskog parlamenta iz 1996. godine o pravnoj zaštiti baze podataka). 2009. godine u okviru Zakon o autorskom i srodnim pravima [1] regulisane su posebne odredbe koje se odnose na baze podataka. Osim pravne, postoje i tehničke mere zaštite baze podataka.

Pojam baze podataka[uredi | uredi izvor]

Baza podataka se definiše kao strukturirana kolekcija podataka koja postoji relativno dugo, koju koristi i održava više korisnika [2] odnosno programa i koja se koristi za skladištenje informacija.[3] Razmatrajući ovu definiciju, postavlja se pitanje da li je baza podataka autorsko delo? Da bi se neka zbirka [4] ili kolekcija podataka proglasila autorskim delom ili zaštitila autorskim pravom mora se utvrditi njena originalnost, bez obzira ukoliko njeni elementi nisu zaštićeni autorskim pravom. Baza podataka se sastoji iz delova tj. logično prikupljenih celina koje su na sistematičan način povezane i grupisane u određene katagorije u koje je uložen intelektualni napor, kreativnost i lični doprinos i koje su dostupne elektronskim ili nekm drugim putem. Ove karakteristike su osobine autorskog dela, pa i zaslužuju da budu zaštićene kao intelektualna svojina. Bitno je napomenuti da Zakon o autorskom i srodnim pravima pod bazom podataka ne podrazumeva računarski program koji se koristio za njeno stvaranje ili rad (član 138, stav 2).[1]

Proizvođač baze podataka[uredi | uredi izvor]

Pod proizvođačem baze podataka se smatra fizičko ili pravno lice koje je sačinilo bazu podataka, uložilo napor u sakupljanje, proveru ili prezentaciju njenog sadržaja i podataka (član 137.).[1] Svaki proizvođač baze podataka ima imovinska prava tako da drugima može da zabrani ili dozvoli umnožavanje, zakup ili javno saopštavanje kako cele baze podataka tako i nekih njenih delova, prema članu 140.[1] Zakona o autorskom i srodnim pravima . Sva prava proizvođača traju 15 godina od nastanka baze podataka. Ukoliko dođe do dodavanja novih sadržaja u bazu podataka, brisanja nepotrebih ili promene pojedinih delova ili cele baze dobija se nova verzija baze podataka. Svaka nova verzija donosi proizvođaču dodatnih 15 godina prava na korišćenje (član 147, stav 2 i 3).[2] Ukoliko je baza podataka objavljena javnosti, rok od 15 godina zadržavanja prava važi od momenta kada je objavljena, a ne od momenta kada je sačinjena.

Ograničenja proizvođača baze podataka[uredi | uredi izvor]

Zakon o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije ne sadrži specifična ograničenja prava proizvođača baze podataka, mada i sam proizvođač može prekršiti određene zakonske odredbe ukoliko se ne navede izvor iz koga su delovi baze podataka preuzeti.

Pravna zaštita proizvođača baze podataka[uredi | uredi izvor]

Objavljivanje sadržaja baze podataka ili nekih njenih delova, od strane korisnika, moguće je samo u slučaju posedovanja odgovarajuće licence ili saglasnosti nosioca prava. U Ugovoru o ustupanju prava na korišćenje baze podataka [5] jasno su definisana prava i obaveze nosioca prava i korisnika[1] baze podataka :

  • Nosilac prava korisniku predaje bazu podataka i potrebnu dokumentaciju koja sadrži uputstva za unos, korišćenje i pretragu podataka.
  • Korisnik može da napravi kopije baze podataka samo po ugovoru i po dogovorenom broju.
  • Nosilac prava je dužan da zameni bazu podataka u slučaju oštećenja, samo ako korisnik nije odgovoran za oštećenje.

U praksi se često dešava da se pojedini delovi baze podataka objavljuju na internetu, u komercijalne svrhe, radi reklamiranja, obavljanja određenih delatnosti, bez dozvole preradi, objavi ili na bilo koji način iskoristi tuđa baza i sl.[6] Ako su prava proizvođača baze podataka povređena, proizvođač baze podataka ima sva zakonska ovlašćenja da pismenim putem zatraži od korisnika da ne koristi preuzete materijale ili da podnese krivičnu prijavu. U Zakonu o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije predviđene su sankcije za privredni prestup zbog povrede prava proizvođača baze podataka i novčane kazne (za pravna lica od 100. 000 do 3.000. 000 dinara; za preduzetnike od 50.000 do 500.000 dinara (član 215. i 216.)).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Zakon o autorskom i srodnim pravima” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 01. 04. 2010. g. Pristupljeno 17. 5. 2011. 
  2. ^ a b „Baza podataka” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 22. 03. 2011. g. Pristupljeno 15. 5. 2011. 
  3. ^ Branislav Lazarević, Zoran Marjanović, Nenad Aničić, Slađan Babarogić, " Baze podataka " Beograd. 2006. ISBN 978-86-7680-144-2. str. 1-15.
  4. ^ „Pravna zaštita baza podataka”. Pristupljeno 15. 5. 2011. [mrtva veza]
  5. ^ Ugovoru o ustupanju prava na korišćenje baze podataka, uneto u bazu podataka Paragraf Lex 2005/10/11
  6. ^ Mirjana Drakulić " Osnovi kompjuterskog prava " Beograd . glava 4. 1996. ISBN 978-86-7172-012-0. str. 328–360.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Правна_заштита_базе_података_у_српском_праву&oldid=26979858”