Pravo na abortus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plavo: dozvoljeno, crveno: zabranjeno sem u specifičnim slučajevima, crno: potpuno zabranjeno

Abortus ili pobačaj je spontani ili neposredni prekid trudnoće odstranjenjem ili izbačajem embriona ili fetusa iz maternice pre sposobnosti ljudskog ploda za život. Abortus je generalno predmet posebnog propisa, bilo da je zabranjen ili dozvoljen.

Širom sveta[uredi | uredi izvor]

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima u svom članu 3. uspostavlja pravo na život : „Svako ima pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti“. Član 5 takođe predviđa da „niko ne sme biti izložen mučenju ili okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju“. U savremenom pravu rešenje je uglavnom u tome što novorođenče steče pravnu ličnost tek rođenjem. Pre rođenja on nije osoba, već „pravni predmet“ koji može imati privatna ili javna prava. U nekim državama sud je doneo odluku kažnjavanjem, iako beba nije rođena a majka je izvršila neki vid pobačaja koji nije prepisan po zakonu.

Zakonodavstvo prema geografskom području[uredi | uredi izvor]

Dobrovoljni pobačaj je jedan od staridž koncepta. Zapravo se zabrana njene prakse spominje u originalnoj Hipokratovoj zakletvi.[1]

Trenutno je u zapadnim zemljama opšte opredeljenje u korist prava na dobrovoljni prekid trudnoće. Primećeno je, da je u zemljama u razvoju, dobrovoljni prekid trudnoće zabranjen. Međutim, izvori su uglavnom zastareli. Poslednji zvanični i kompletan projekat popisa stanja legalizacije u svetu je odeljenje za ekonomska i socijalna pitanja Ujedinjenih nacija (UN) objavljeno 2001. godine. Ovo se zasniva na potpunom upitniku koji se šalje svakoj državi. Ovaj projekat je ažuriran 2011. godine.

Zakon Evrope[uredi | uredi izvor]

U skoro svim Evropskim zemljama „dobrovoljni prekid trudnoće“ može se legalno sprovesti u toku prvih deset do dvanaest nedelja amenoreje (dvadeset i jedna u Holandiji ), kada nema zakonskog ograničenja na "medicinskom prekidu trudnoće".

U Evropi je upotreba za medicinska istraživanja pobačenih embriona ili fetusa, spontano ili dobrovoljno, predmet zakonodavnog okvira.[2]. Jedina Evropska zemlja koja ne dozvoljava abortus je Malta[3], što se može uporediti sa veličinom katoličkog stanovništva u ovoj zemlji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]