Pranje sudova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pranje sudova u Nemačkoj, 1951

Pranje sudova ili pranje posuđa je proces čišćenja posuđa, pribora za jelo i drugih predmeta kako bi se sprečile bolesti koje se prenose hranom. [1] Vrši se ručno u sudoperi pomoću deterdženta za pranje sudova ili korišćenjem mašine za pranje sudova, i može se odvijati u kuhinji, pomoćnoj prostoriji ili negde drugde. Postoje kulturološke razlike oko ispiranja i sušenja posle pranja. [2]

Proces[uredi | uredi izvor]

Četka za sudove, savremeni alat za ručno pranje sudova, koji se sastoji od šuplje drške napunjene mešavinom vode i deterdženta za pranje sudova koji se na kraju upija kroz sunđer kada se pritisne i pere sudove.

Pranje posuđa se obično obavlja pomoću pribora za pranje sudova, osim ako se ne radi pomoću automatizovane mašine za pranje sudova. Uobičajeni alati uključuju krpe, sunđere, četke ili čak čeličnu žicu. Uglavnom se koristi i deterdžent za pranje sudova, ali se može koristiti i sapun. Gumene rukavice često nose osobe koje su osetljive na toplu vodu ili tečnosti za pranje sudova, one koje ne žele da dodiruju čestice hrane ili one koji ne žele da se pokvase. Prema rečima dermatologa, upotreba zaštitnih rukavica je veoma preporučljiva pri radu sa vodom i proizvodima za čišćenje, jer neke hemikalije mogu oštetiti kožu ili se kod nekih osoba mogu razviti alergije. Mnoge osobe takođe nose kecelje.

Takođe postoje varijacije u temperaturi i stanju vode. Neke osobe više vole hladnu ili toplu vodu, a neke više vole tekuću ili stajaću vodu.

Pranje sudova u restoranu

Sanitetsko-zdravstvene mere[uredi | uredi izvor]

Tamo gde se posuđe deli sa više ljudi, na primer u restoranima, dezinfekcija je neophodna i poželjna kako bi se sprečilo širenje mikroorganizama. Većina restorana ima sudopere sa tri pregrade (u zavisnosti od propisa) i koriste sistem sa tri sudopere (pranje, ispiranje i dezinfekcija posuđa) pri čemu prvi odeljak sadrži kombinaciju tople vode i sapuna ili deterdženta. Voda u prvom odeljku često treba da bude između 35 i 49 °C (prema važećim zdravstvenim propisima). [3]

Većina institucija ima mašinu za pranje sudova koja dezinfikuje sudove završnim ispiranjem u veoma vrućoj vodi ili hemijskim rastvorom za dezinfekciju kao što je razblažen rastvor natrijum hipohlorita (50-100 ppm hlora; oko 2 ml 5% natrijum hipohlorita po litru vode, otprilike jedan čep po galonu vode). Posuđe se postavlja na velike tacne i ubacuje na valjke kroz mašinu. Mašine za pranje sudova obično prelaze 63 °C i ubijaju sve klice, dok ručno pranje dostiže temperaturu od najviše 40 °C. [4]

Iako nije ekološki prihvatljiva, upotreba natrijum hipohlorita je značajna za zdravstvene mere: potpuno isparava, jeftina je i ubija većinu klica. Police, frižideri, radne ploče i bilo šta drugo što ljudi dodiruju treba povremeno brisati ili prskati razblaženim rastvorom natrijum hipohlorita nakon što se operu sapunom i isperu čistom vodom.

Međutim, natrijum hipohlorit je manje efikasan u prisustvu organskih ostataka, tako da mala količina ostataka hrane može biti dovoljna da omogući preživljavanje, na primer, bakterija salmonele. Ribanje praćeno namakanjem u natrijum hipohlorit je efikasno u smanjenju kontaminacije salmonelom, ali čak ni ova metoda ne eliminiše bakterije salmonele. [5]

Prilikom ručnog pranja bolje su plastične četke sa najlonskim vlaknima nego krpe za pranje ili sunđeri, koji mogu da šire mikroorganizme. [6] Upotreba sapuna ili sredstva za dezinfekciju je obavezna za ručno pranje u javnim objektima za ishranu. [7]

Tradicionalna praksa pranja posuđa[uredi | uredi izvor]

Zemlje u razvoju[uredi | uredi izvor]

Časne sestre peru sudove, manastir Kej, Spiti, Indija. 2004

Tradicionalno, pranje posuđa se vrši ribanjem posuđa mokrom tkaninom umočenom u pepeo za čišćenje kako bi se uklonila prljavština. Pribor se zatim ispere u čistoj vodi i okači da se osuši. Pepeo za ribanje (kharani) se posebno pravi sagorevanjem drveta. Ovo je uobičajena praksa u selima azijskih zemalja u razvoju kao što su Nepal, Indonezija i Indija.

Mašina za pranje sudova[uredi | uredi izvor]

Mašina za pranje sudova sa čistim posuđem

Mašina za pranje sudova je mašina za automatsko čišćenje posuđa i pribora za jelo. Za razliku od ručnog pranja sudova, koje se u velikoj meri oslanja na fizičko ribanje radi uklanjanja prljavštine, mašina za pranje sudova pere prskanjem tople vode, obično između 45 i 75 °C, kod posuđa, sa nižim temperaturama za delikatne predmete. [8]

Mešavina vode i deterdženta za mašinu za pranje sudova se pumpa u jednu ili više rotirajućih prskalica, prskajući sudove mešavinom za pranje. Mešavina recirkuliše radi uštede vode i energije. Često postoji prethodno ispiranje, koje može ili ne mora uključivati deterdžent, a voda se zatim ispušta. Nakon toga sledi glavno pranje svežom vodom i deterdžentom. Kada se pranje završi, voda se ispušta, više tople vode ulazi i ciklus ispiranja počinje. Po završetku ispiranja voda se ponovo ispušta, posuđe se suši nekim od metoda sušenja. Obično se sredstvo za ispiranje, hemikalija za smanjenje površinskog napona vode, koristi za smanjenje vodenih mrlja od tvrde vode ili drugih razloga. [9]

Pored kućnih jedinica, industrijske mašine za pranje sudova su dostupne za upotrebu u komercijalnim objektima kao što su hoteli i restorani, gde se pere mnogo posuđa. Pranje se vrši na temperaturi od 65 do 71 °C i sanitetsko-zdravstvene mere se postižu bilo upotrebom dodatnog grejača koji će obezbediti „konačno ispiranje“ vodom od 82 °C temperature ili korišćenjem hemijskog sredstva za dezinfekciju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harder, Ben (28. 10. 2014). „How to Wash Up in the Wilderness”. Science News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 4. 2017. 
  2. ^ „The cultural divide on washing dishes: Brits vs. Americans”. Pristupljeno 24. 12. 2014. 
  3. ^ „When Washing Dishes In A Three-Compartment Sink, What Should The First Compartment Contain?”. Elli Bistro (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 30. 07. 2020. g. Pristupljeno 2018-07-23. 
  4. ^ Jaffe, Alexandra. „It's Settled: Dishwashers Beat the Lowly Hand, Almost Every Time”. The Atlantic. Pristupljeno 17. 4. 2017. 
  5. ^ „Survival of Salmonella Copenhagen in food bowls following contamination with experimentally inoculated raw meat: effects of time, cleaning, and disinfection”. Can. Vet. J. 47 (9): 887—9. septembar 2006. PMC 1555674Slobodan pristup. PMID 17017654. 
  6. ^ page 190 in Bisesi, Michael S.; Koren, Herman (2002). Handbook of Environmental Health, Volume I: Biological, Chemical, and Physical Agents of Environmentally Related Disease. Boca Raton: CRC Press. ISBN 1-56670-536-3. 
  7. ^ „Handwashing and Sanitizers Important to Food Safety - Food Quality & Safety”. Food Quality & Safety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-07-21. 
  8. ^ Özçevik, Ö; Brebbia, C. A.; Şener, S. M. (2015). Sustainable Development and Planning VII (na jeziku: engleski). WIT Press. str. 794. ISBN 978-1845649241. 
  9. ^ Zoller, Uri (2008). Handbook of Detergents, Part E: Applications (na jeziku: engleski). CRC Press. str. 60—62. ISBN 978-1574447576.