Pređi na sadržaj

Prvi donji pretkutnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stalni zubi čovjeka
Prvi donji pretkutnjak
Prvi donji pretkutnjak
Prvi donji pretkutnjak stalne denticije (levo) markiran crveno. U mlečnoj denticiji (desno) ne postoji klasa pretkutnjaka.
Zubi gornje vilice
Zubi donje vilice

Prvi donji pretkutnjak (lat. dens praemolaris primus inferior) je četvrti zub od medijalne linije u oba kvadranta donjeg dentalnog luka. U kontaktu je sa donjim očnjakom i drugim pretkutnjakom, a okludira sa očnjakom i prvim premolarom iz gornje vilice. Ovaj zub može se označiti kao tranzitni zub između očnjaka i molara sa funkcionalnog aspekta u ingestiji. On ima veoma slabo izraženu i funkcionalno neaktivnu lingvalnu kvržicu, pa u mastikaciji uglavnom učestvuje u kidanju hrane. Takođe, on pokazuje lingvalni nagib krune i marginalnih grebena, slično prednjim zubima. Linvalni nagib krune doprinosi kontinuitetu oblika donjeg dentalnog luka i najizraženiji je kod ovog zuba. Prvi donji pretkutnjak pokazuje pravilan znak ugla i luka i distalni nagib korena.

U donjoj vilici postoje dva prva premolara, po jedan u svakom kvadrantu, a obeležavaju se na sledeći način:

  • stalni donji desni prvi pretkutnjak – 44;
  • stalni donji levi prvi pretkutnjak – 34.

Kruna[uredi | uredi izvor]

Kruna zuba je valjkastog oblika i nagnuta je oralno, i to izraženije nego kod donjeg očnjaka. Kruna nije bilateralno simetrična, pošto proksimalne površine asimetrično konverguju prema vratu zuba i stapaju se sa odgovarajućim profilima korena. Karakteristično za sve premolare je pojava grizne (okluzalne) površine sa kvržično-grebenskim i fisurnim kompleksom. Kruna se opisuje iz pet aspekata: bukalnog, lingvalnog, dva proksimalna i okluzalnog.

Bukalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Sa bukalnog aspekta kruna ima oblik petougaonika i konveksna je u oba pravca, sa visinom konture u meziocervikalnoj trećini. Dobro izražena, visoka i oštra bukalna kvržica dominira ovim profilom i od njenog vrha polazi dobro izražen bukalni kvržični greben koji se gubi u ispupčenju cervikalne trećine. To je zapravo dobro izražen srednji lobus ove površine, ograničen sa meziobukalnom i distobukalnom razvojnom depresijom. One dele bukalnu površinu na tri vertikalna lobusa, ali su mezijalni i distalni slabije izraženi. Preklopne linije, za razliku od gornjih premolara, su retko prisutne, a cervikalna linija je relativno ravna u mezio-distalnom pravcu.

Sa bukalnog aspekta, uočljivo je da se kontaktne zone nalaze u relativno istom nivou (u okluzalnim trećinama), što je jedinstvena karakteristika.

Lingvalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Lingvalna površina krune je naglašeno niža i uža od bukalne, blago je ispupčena i nagnuta oralno. Simetrično je konveksna, sa visinom konture u okluzalnoj trećini. Sa ove strane, zbog slabo razvijene lingvalne kvržice koja liči na cingulum, zub veoma podseća na susedni očnjak. Ceo obim bukalnog profila, kao i veći deo proksimalnih površina, je vidljiv sa oralne strane. Osim toga može se videti i celo unutrašnje okluzalno polje, što je jedinstveno u klasi premolara.

Jedna od karakteristika prvog donjeg pretkutnjaka je izražena meziolingvalna razvojna brazda. Na osnovu ovoga lako je razlikovati mezijalnu i distalnu stranu zuba.

Cervikalna linija je konveksna u apikalnom smeru.

Proksimalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Sa proksimalnog aspekta kruna ima oblik romboida. Bukalni profil je konveksan sa visinom konture u cervikalnoj trećini krune i nagnut je oralno. Lingvalni profil je kraći i ima maksimum konveksiteta na spoju srednje i okluzalne trećine. Donji prvi premolar je jedini bočni zub čija je okluzalna površina nagnuta lingvalno, što se jasno vidi sa ovog aspekta.

Mezijalni i distalni marginalni grebeni su paralelni i nagnuti pod uglom od 45º. Jedina razlika je prisustvo meziolingvalne brazde koja razdavaja mezijalni marginalni greben i greben lingvalne kvržice. Kontaktne zone se nalaze u okluzalnoj trećini, s tim što je distalna zona nešto prostranija.

Cervikalna linija je blago konveksna prema griznoj površini ili ravna.

Okluzalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Okluzalna površina je okruglog oblika i ima lingvalni nagib, zbog razlike u visini kvržica.

Spoljašnje okluzalno polje[uredi | uredi izvor]

Kontura spoljašnjeg okluzalnog polja je romboidnog oblika i njegove granice čine konture bukalnog i oralnog profila i kontaktne zone na proksimalnim površinama. Bukalni profil je u vidu obrnutog latiničnog slova „V“, a lingvalni profil je konveksan i ne pokazuje lobuse i razvojne depresije.

Unutrašnje okluzalno polje[uredi | uredi izvor]

Unutrašnje okluzalno polje ima oblik trougla, sa bazom koju čini bukalni profil i vrhom koju čini apeks lingvalne kvržice. Mezijalna i distalna strana konverguju oralno i čine bočne stranice trougla. Najizraženije obeležje unutrašnjeg okluzalnog polja je bukalna kvržica. Ona je šira, viša i oštrija od lingvalne. Od vrha kvržice polaze četiri grebena: bukalni (koji se pruža u spoljašnje okluzalno polje, prema bukalnoj površini), palatinalni ili oralni (koji se pruža ka centralnoj brazdi, a naziva se i triangularni) i mezijalni i distalni kvržični greben (koji se pružaju ka odgovarajućim marginalnim grebenima). Bukalna kvržica ima i četiri funkcionalne kose površine: meziobukalna, distobukalna, meziolingvalna i distolingvalna. Lingvalna kvržica je skoro upola manja i nefunkcionalna. Na ovoj kvržici takođe se nalaze slični detalji kao na bukalnoj, a nazivi su im u skladu sa njihovim pravcem pružanja. Proksimalni grebeni čine bočne granice unutrašnjeg okluzalnog polja i mezijalni greben je kraći od distalnog i prekinut je brazdom.

Glavni deo fisurnog kompleksa čini centralna razvojna brazda (lat. fissura centralis) koja se pruža mezio-distalno i proksimalno se uliva u triangularne jame. U dubini svake jame nalazi se jamica (lat. fossula mesialis et distalis) iz koje izviru bukalna i lingvalna brazda i pružaju se ka temenima odgovarajućih uglova. Iz mezijalne triangularne jame polazi i brazda koja preseca marginalni greben .

Vrat[uredi | uredi izvor]

Vrat zuba (lat. collum dentis) se nalazi u predelu gleđno-cementnog spoja. Bukalno i oralno je konveksan prema korenu, na mezijalnoj strani je blago konveksan prema griznoj površini, a distalno je skoro vodoravan.

Koren[uredi | uredi izvor]

Koren zuba (lat. radix dentis) je jednokrak i nagnut distalno. Na poprečnom preseku je ovalan. Ponekad se na proksimalnim površina korena sreću longitudinalne depresije (žlebovi), od kojih je mezijalna obično izraženija.

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

Prvi donji pretkutnjak
Mezio-distalna širina Vestibulo-oralna širina Visina krune Dužina korena Ukupna dužina zuba
7,0 mm 7,5 mm 8,5 mm 14,0 mm 22,5 mm

Razvoj zuba[uredi | uredi izvor]

Početak kalcifikacije Kompletno formirana kruna Nicanje (erupcija) Završen rast korena
13/4 - 2 godine 5 - 6 godina 11 - 12 godina 12 - 13 godina

Varijacije[uredi | uredi izvor]

Zub pokazuje česte i brojne varijacije koje se odnose na:

  • broj i položaj lingvalnih kvržica,
  • kontinuitet i izraženost transverzalnog grebena,
  • broj lingvalnih brazdi i
  • broj korenova.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Željko Martinović: Osnovi dentalne morfologije, II izdanje („Službeni glasnik“ Beograd). 2000. ISBN 978-86-7549-175-0.;
  • Olga Janković, Verica Vunjak: Morfologija zuba, VII издање („Завод за уџбенике и наставна средства“ Београд). 2001. ISBN 978-86-17-08912-0.;
  • Darinka Stanišić-Sinobad : Osnovi gnatologije, I издање („БМГ“ Београд). 2001. ISBN 978-86-7330-139-6., COBISS-ID 94080780;