Predrag i Nenad

Hajduci

Predrag i Nenad je pjesma koja pripada hajdučkom ciklusu pjesama. Najpoznatiju verziju ove pjesme napisao je Jovan Berić i poslao Vuku Stefanoviću Karadžiću. Pjesma govori o dva brata koja tragaju jedan za drugim i kada se nađu jedan pogine zbog nesporazuma. Narodna balada Predrag i Nenad je poetska sinteza najsuptilnije lirike lirskih i najdublje tragičnosti narodnih epskih pesama. U nju je narodni pevač utkao osećanja, kako svoju kratkotrajnu radost, tako i crnu nit jednog velikog bola.

Analiza pjesme

Pjesma počinje opisom majke koja je u teška vremena podigla dva sina. Oni kada odrastu napuste majku. Otišli su na različite tabore svjeta. Nenad je bio hajduk 3 godine. Predložio je hajducima da svako krene svojoj kući. Svi su se morali zakleti da nemaju više zlata, svi su se kleli u rodbinu, a on je morao da se zakune u Boga. Kada je došao kući napao je majku zbog toga. Ona mu je rekla da ima brata Predraga. Otišao je u potragu za bratom. Kada je Nenad našao četu hajduka stradao zbog nesporazuma. Predrag ga je pitao ko je on, toplim glasom rekao da je on njegov brat.

Predrag i Nenad se odlikuje izrazitim emocijama i lirskim elementima. Okosnica tragedije je upravo bratski odnos koji je uzvišen, a ljubav dva brata se ne može mjeriti ni sa jednom drugom ljubavlju. Razvija se poetski izuzetno snažno motiv o bratoubistvu u neznanju.

Pjesma Predrag i Nenad se tematski može smestiti u okviru hajdučkog ciklusa narodnih epskih pesma. U njoj su prepoznatljive mnoge teme iz hajdučkog života, kao što su podjela blaga, hajdučke zasjede i megdan. Pjesma predstavlja i varijantu narodne pripovjetke o dva brata koja su Turci zarobili i koji se posle dugo godina vraćaju kući. Najpoznatiju varijantu ove pjesme je zapisao Jovan Berić, književnik iz Budima u Bačkoj ili samom Budimu, ondašnjem centru vojvođanskih Srba i poslao Vuku Stefanoviću Karadžiću.

Tema

Tema pjesme je ljubav brata prema bratu. Tema pjesme Predrag i Nenad je česta u književnosti, sukob braće. Pjesma govori o dva brata koji se traže i kada se nađu stradaju zbog tragičnog nesporazuma.

Likovi

Pesma Predrag i Nenad počinje sa nekoliko snažnih metafora, sažetim kazivanjem ekonomskih prilika i kratkim slikanjem lika starice majke. Majka je samohrana, udovica, koja se žrtvuje za decu, prede i plete da bi ishranila sinove. U gladne godine podigla je dva sina, Predraga i Nenada, i oba je napuštaju kada odrastu. Nevolja je naterala braću da odu u dva suprotna tabora, na dve strane sveta.

Narodni pjevač opisuje mlađeg brata, Nenada i prati njegov put. Mudar i razuman Nenad hajdukovao je tri godine i sreća ga je pratila svuda na megdanu. Kada se Nenad uželio majke predložio je družini da idu svaki svome domu. Na diobi, hajduci se zaklinju u brata i sestru "da u njega više nema blaga". Pošto nema brata ni sestru, Nenad se zaklinje u Boga, oružje i konja umesto u nekog od roda.

Poslije diobe blaga Nenad stiže kući. Za večerom pred majkom izliva svu gorčinu što nema brata ili sestru u koju bi se mogao zakleti kao njegovi drugovi. Kada sazna da ima brata, Nenad je isuviše srećan da bi mogao da čeka i moli majku da mu sašije zeleno odjelo da bi išao da traži brata. Ona ga sa nekim kobnim predosjećanjem moli da ne ide u potragu za starijim bratom Predragom.

Narodni pevač opisuje Nenada na dugom i zamornom putu, njegovo lutanje i uzdržanost i kaže: "Nigde svoga on ne pusti glasa. Niti pljunu ni na konja viknu." Nenad kroz pjesmu traži brata. Za to vreme oko Predraga je trideset hajduka. Intuicija navodi Predraga na pomisao da je neznani junak što pjeva kroz goru, možda njegovog roda, i naređuje svojim ljudima da ga uhvate i dovedu.

Dve grupe Predragovih hajduka napadaju Nenada. U velikoj želji za bratom Nenad zaboravlja na obzire i dva puta moli da ga poštede. Kada se Nenad razljutio sukobljava se sa trideset hajduka. Čim je Predrag dobio vjest o sukobu svoje čete sa nepoznatim junakom, uzima luk i strijelu i smrtno ranjava Nenada. Na Predragovo pitanje, ko je i čijeg je roda, Nenad mu se s tihom setom ispoveda. Kada je saznao za svoju grešku Predraga hvata nejasni strah, pa tek onda oseti moralnu odgovornost i težinu učinjenog djela. On pokušava da popravi svoju grešku, pritrčava Nenadu, skida ga s konja na travu.

Nenad ni na samrti ne pokazuje gnjev, nego samo zadovoljstvo što je najzad našao brata. Na samrti prašta krv bratu Predragu, bez ijedne riječi osude i gnjeva. Na kraju ove pjesme je tužbalica Predragova puna snažnih emocija i blistavih metafora. U njoj su se stopile radost što imade brata i žalost što ga je olako i nesrećno izgubio. Iza ove tužbalice dolazi veća od rječi i viša od glasa — smrt drugog brata. Ubija se "pa potrže nože od pojasa, te udara sebe u srdašce, mrtav pade pokraj braca svoga".

Literatura

• Đurađ Banjac: Antologija narodnih pesama, JRJ, Beograd, 2009