Pređi na sadržaj

Precioznost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Precioznost (lat. preciositas[1]: dragocenost)[2] [3][4] je najpre, francuski književni i kulturni pravac koji je nastao početkom 17. veka, inspirisan petrarkizmom i srednjevekovnom francuskom kurtoaznom književnošću i društvenim idealom. U širem smislu se koristi da označi izvestan ideal ponašanja koji karakterišu težnje ka eleganciji, otmenosti, dobrom ukusu, prefinjenom i istančanom izrazu. Precioze imaju veliki značaj i udeo u obogaćivanju francuskog jezika zahvaljujući brojnim perifrazama koje su redovno koristile (neke se upotrebljavaju i danas), a zaslužne su, između ostalog, i za prodor feminističkih ideja i formulisanje prvih feminističkih zahteva u Francuskoj.

Saloni[uredi | uredi izvor]

Salon Markize de Rambuje, Hotel de Rambouillet

Otmene dame 17. veka, precioze, u svojim salonima ugošćavaju umetnike, mislioce, učenjake i diskutuju o filozofskim i književnim temama. Saloni su veoma važna tekovina iz vremena precioza koja će opstati u Francuskoj i do Prosvetiteljstva. U salonima se neguje mondenski život i istančanost koja je posledica precioznog duha, jednoj od dve vodeće struje u francuskoj književnosti. Protivi se u potpunosti galskom duhu, koji neguju francuski fablioi, a koji ne beži od stvarnosti, te se odlikuje: neposrednošću, jednostavnim humorom, otvorenošću, uživanjem u svemu ovozemaljskom. Preciozna želja za otmenošću i elegancijom, pa i institualizovanjem umetnosti i obrazovanja, vodi poreklo iz nezadovoljstva političkim životom, preciznije, grubošću koja vlada na dvoru Anrija IV. Čuveni saloni su salon Madam de Lafajet, Markize de Rambuje i Madlene de Skideri.

Pisci i književne vrste[uredi | uredi izvor]

Žanrovi su kratki i prilagođeni čitanju u salonima, to su tzv. mondenski žanrovi: pisma, portreti, a neguju se i kratke poetske forme, poput soneta, madrigala i epigrama. Mogu se izdvojiti pisci: Vensan Voatir i Madlena de Skideri.

Tematika, stil i vokabular[uredi | uredi izvor]

Tematika[uredi | uredi izvor]

Tematika je ljubavna; pišu o platonskoj ljubavi koja počiva na poštovanju i idealizaciji.

Stil[uredi | uredi izvor]

Stil je krut, usiljen, snobovski, nastoje da izbace iz upotrebe sve vulgarne ili nedostojne izraze, koji nisu nužno nedostojni u modernom shvatanju. Stavljaju u opoziciju tzv. plemenite reči i nedostojne reči, koristeći brojne perifraze, kojima menjaju uobičajene reči i izraze: le mirroir - "le conseiller des grâces" (ogledalo - savetnik gracija), la fenêtre - "la porte du jour" (prozor - vrata dana).

Vokabular[uredi | uredi izvor]

Međutim, u francuski jezik su uvele reči, tada neologizme, koje su danas redovno prisutne u jeziku:

féliciter v. (čestitati), obscénité (bestidnost, besramnost), kojoj se Molijer ruga u svojoj komediji: Škola za žene. [5], anonyme adj. (anoniman) i mnoge druge. Takođe, pojednostavile su pisanje brojnih reči: autheurs postaju auteurs (autori); respondre postaje répondre (odgovoriti) itd. Molijer je posvetio i čitavu jednu komediju ismejavanju precioza, njihovom retoričnom jeziku i kultivisanom ponašanju, u pitanju je delo: Smešne precioze, 1659. (fr. Les Précieuses ridicules, 1659.).

Feminizam precioza[6][uredi | uredi izvor]

Precioze su začetnice feminističkih ideja. Salonska književnost na narodnom jeziku, suprotstavlja se koležima, gde se i dalje insistira na latinskom kao jeziku obrazovanja i književnosti. Popularizuju kulturu među ženama, kojima ona pre toga nije bila široko dostupna, prve diskutuju o razvodu i insistiraju da žena sama bira svog supruga.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coles, Elisha (1679). A Dictionary, English-Latin, and Latin-English: Containing All Things Necessary for the Translation of Either Language Into the Other. To which End Many Things that Were Erroneous are Rectified, Many Superfluities Retrenched, and Very Many Defects Supplied ... (na jeziku: engleski). John Richardson. 
  2. ^ Hendrik, Van Gorp (2005). Dictionnaire des termes littéraires. Pariz: Honoré Champion. str. 97, 98. 
  3. ^ Poncet, Hélène (novembar 2007). „La préciosité”. Lettres et Arts. Pristupljeno 19. 12. 2021. 
  4. ^ Fanny, Marin (2001). Les mouvements littéraires du XVIe au XVIIe siècle. Paris: Hatier. str. 70, 72. 
  5. ^ Molière, Jean-Baptiste Poquelin (2016). L'École des femmes. Theatre classique. str. 16. 
  6. ^ „préciosité et féminisme”. www.etudier.com. Pristupljeno 19. 12. 2021.