Priča o knezu Vladimiru
Priča o knezu Vladimiru (rus. Сказание о князьях Владимирских) rasprava je sa početka 16. vijeka koja ističe koncpet Moskve kao Trećeg Rima.[1] Knjiga prati razvoj muške linije moskovske vladarske porodice ne samo od Rjurika, nego i od određenog Prusa, kome je njegov ujak, car Oktavijan Avgust, dao sjeverni dio svijeta, koji će kasnije postati poznat kao „Prusija”.[2]
Ovi zahtijevi za carsko nasljeđe su dodatno podupreti pričom o Monomahskoj kapi, navodnoj carskoj kruni koju je vizantijski car Konstantin IX Monomah trebalo da predstavi svom unuku, Vladimiru Monomahu, i koja je korištena tokom krunisanja u Moskovskoj kneževini.
„Priča o knezu Vladimiru” je pripisana Dmitriju Gerasimovu ili Pahomiju Logofetu, među ostalim učenim monasima.[3] Slične ideje je izrazio kijevski mitropolit Spiridon, u svojoj poslanici oko 1500. godine.[2]
Rasprava je obezbjedila ideološku pozadinu za krusisanje Ivana IV kao prvog ruskog cara[4] i inspirisala je moskovskoj mitropolita Atanasija za sastavljanje čuvene „Stepenaste knjige”. Carevo mjesto za molitvu u Uspenjskom saboru u Moskovskom kremlju ukrašeno je setom reljefa koji ilustruju „Priču”.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cizevskij 1971, str. 251–252.
- ^ a b „"SKAZANIE O KNЯZЬЯH VLADIMIRSKIH" - эto... Čto takoe "SKAZANIE O KNЯZЬЯH VLADIMIRSKIH"?”. Slovari i эnciklopedii na Akademike (na jeziku: ruski). Pristupljeno 29. 4. 2017.
- ^ Ždanov 1891.
- ^ Madariaga 2006, str. 32–33.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Cizevskij, Dimitrij, ur. (1971). History of russian literature. [S.l.]: De Gruyter Mouton. ISBN 978-90-279-1917-5.