Pričesna kašičica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zlatna pričesna kašičica (17-18. vek)

Pričesna kašičica, kašičica za pričešćivanje ili ložica (Lžíca) (grč: Κοχλιάριον, Kochliárion) u Istočnom hrišćanstvu je liturgijski bogoslužbeni predmet koji se koristi za podelu Svetog pričešća veranicima tokom božanske liturgije Istočne pravoslavne crkve i onih istočnih katoličkih crkava koje prate vizantijski obred.

U zapadnom hrišćanstvu (u okviru tradicija kao što su anglikanstvo,[1]luteranizam[2] i metodizam)[3] perforirana kašika se koristi za uklanjanje svih stranih čestica koje upadnu u vino.[4] To je jedan od predmeta, u zapadnim hrišćanskim crkvama, koji leži na verodostojnom stolu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Uvođenje ovog bogoslužbenog predmeta u liturgijski ritual pripisuje se Jovanu Zlatoustom.1715

Po tumačenju Svetog Germana, telo i krv Hristova jesu božanski i duhovni oganj koji nedostojne prlji, te je kašičica uvedena kako se ne bi prolivala Sveta krv ili telo upotrebilo na sujeveran i nedostojan način.[5]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Ložica u kompletu sa liturgijskom zvedicom i diskosom

Vernici Svetoj tajni Evharistije pristupaju pred carskim dverima a sveštenik im pričasnu tvar stavlja u usta kašičicom koja ima mali jedaći suspicijent i dugačku dršku.

Ložica takođe simbolizuje mašice sa kojima je serafim sa žrtvenika Božijeg u viziji uzeo žeravicu i dodirnuvši ih očistio njome usta proroka Isaije.[6]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Pričasna kašičica mora biti zlatna, srebrna, ili olovna, a nikako od bronze ili drveta. Prema nameni ona ima svoju uobičajenu formu, pa je tako mali jedaći suspicijent bez ukrasa, a predmet umetničkog oblikovanja i ukrašavanja je dugačka drška kašičice.

Trgovci liturgijskim utvarima nudili su ložice u kompletu sa putirima i priborom za proskomidiju a karakteriše ih povratak neobaroknim formama ali bez pratećeg finog ukrasa.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Purchas, John (1866). The Directorium Anglicanum: Being a Manual of Directions for the Right Celebration of the Holy Communion, for the Saying of Matins and Evensong, and for the Performance of Other Rites and Ceremonies of the Church, According to the Ancient Use of the Church of England (na jeziku: engleski). Thomas Bosworth. str. 41. Pristupljeno 11. 2. 2017. 
  2. ^ Frank, C.A. (1899). The Lutheran Witness, Volumes 18-21 (na jeziku: engleski). Edited and published under the auspices of the Cleveland District Conference by C.A. Frank. str. 3. 
  3. ^ Hickman, Hoyt L. (1996). United Methodist Altars: A Guide for the Congregation (na jeziku: engleski). Abingdon Press. str. 58. ISBN 9780687005628. 
  4. ^ Stauffer, S. Anita (1. 10. 2014). Altar Guild and Sacristy Handbook: Fourth Revised Edition (na jeziku: engleski). Augsburg Fortress, Publishers. str. 137. ISBN 9781451479270. Pristupljeno 11. 2. 2017. „spoon. Perforated utensil sometimes used to remove foreign particles from wine in the communion cup; also used with granular incense. 
  5. ^ „Sveštene odežde, sasudovi i bogoslužbene knjige u pravoslavnoj crkvi – II“, 116.
  6. ^ L. Mirković: Pravoslavna Liturgika, prvi opći deo, 118–119

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]