Procesor teksta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Microwriter MW4, ručni tekst procesor iz ranih 1980-ih
Tošiba JW-10 samostalni procesor teksta iz 1978. godine
LibreOffice Writer, jedan od popularnih slobodnih procesora teksta

Procesor teksta (engl. word/document processor) je elektronska naprava ili računarska softverska aplikacija koja, na komandu korisnika, vrši obradu teksta: slaganje, uređivanje, formatiranje i ponekad štampanje bilo koje vrste pisanog materijala.[1][2] Obrada teksta može takođe da se odnosi na napredne stenografske tehnike, ponekad korišćene u specijalnom kontekstu, sa specijalno podešenom pisaćom mašinom. Termin je skovan u IBM-ovoj laboratoriji u Beblingenu, u Zapadnoj Nemačkoj, tokom 1960-ih. Standardne karakteristike tekst procesora obuhvataju font aplikaciju, proveru pravopisa, proveru gramatike, ugrađeni leksikon sinonima, automatsko ispravljanje teksta, Veb integrisanje i izvoz HTML-a, između ostalog. Najjednostavnije rečeno, tekst procesor je malo više od velike skupe pisaće mašine, a pritom je ispravljanje grešaka jednostavno.[3][4]

Tekst procesor se pojavio kao samostalna mašina tokom 1970-ih i 1980-ih, kombinujući unošenje teksta preko tastature i funkciju štampanja električne pisaće mašine sa kompjuterskim procesorom namenjenim za obradu teksta.[5] Iako su karakteristike i dizajn varirale u zavisnosti od proizvođača i modela, i nove karakteristike su dodavane usled napretka tehnologije, tekst procesori su obično sadržali jednobojan prikaz i mogućnost da se sačuvaju dokumenta na memorijsku karticu ili disketu. Kasniji modeli su predstavili novitete, kao što su programi za proveru pravopisa, unapređene opcije za formate i matrično štampanje. Kako su prilagodljive kombinacije ličnih računara i štampača postale uobičajene, i kompjuterske softverske aplikacije za uređivanje teksta postale popularne, većina kompanija je prestala da proizvodi tekst procesor mašine. U 2009. postojale su samo dve kompanije u SAD, Classic i AlphaSmart, koje su ih i dalje proizvodile.[6] Međutim, mnoge starije mašine su i dalje u upotrebi. Od 2009. Sentinel je ponudio mašinu opisanu kao „tekst procesor”, ali, preciznije, u pitanju je visokospecijalizovani mikrokompjuter korišćen za računovodstvo i objavljivanje.[7]

Tekst procesori su potomci ranijih alata za formatiranje teksta. Obrada teksta je jedna od najranije nastalih aplikacija za lični računar u kancelarijske svrhe.

Iako su raniji tekst procesori koristili tag-zasnovani jezik za označavanje za formatiranje dokumenta, većina modernih tekst procesora koristi prednost grafičkog korisničkog interfejsa obezbeđujući neku formu what-you-see-is-what-you-get obrade. Većina njih su moćni sistemi koji se sastoje od jednog ili više programa koji mogu da proizvedu proizvoljnu kombinaciju slika, grafika i teksta, kojima se kasnije rukuje.

Microsoft Word je najrasprostranjeniji tekst procesorski softver, po ugrađenom sistemu za praćenje korisnika, koji nije ugrađen u LibreOffice, AbiWord, KWord, i LyX. Microsoft procenjuje da preko 500.000.000 ljudi koristi Microsoft Office paket,[8] koji obuhvata Word. Postoje i mnoge druge aplikacije za obradu teksta, uključujući WordPerfect[9][10][11] (koji je dominirao tržištem od sredine 1980-ih do ranih 1990-ih, na kompjuterima sa instaliranim Microsoft-ovim MS-DOS operativnim sistemom) i aplikacije sa otvorenim kodom OpenOffice.org Writer,[12][13][14] LibreOffice Writer, AbiWord, KWord, i LyX. Web-zasnovani tekst procesori, kao što su Office Web Apps ili Google Docs, predstavljaju relativno novu kategoriju.

Zaleđina[uredi | uredi izvor]

Na samom početku, procesori teksta nisu se razvili iz računarske tehnologije. Naprotiv, oni su evoluirali iz potreba pisaca, a tek kasnije su se spojili sa kompjuterskim poljem.[15] Istorija obrade teksta je priča o postepenoj automatizaciji fizičkih aspekata pisanja i uređivanja, a zatim usavršavanja tehnologije kako bi bila dostupna korporacijama i pojedincima.

Pojam obrada teksta u američkim uredima početkom 1970-ih bio je usredotočen na ideji reorganizacije daktilografa, ali je značenje termina ubrzo prošireno da obuhvata automatsko uređivanje teksta. U početku, dizajneri sistema za obradu teksta su kombinovali postojeće tehnologije sa onima u nastajanju radi razvoja samostalne opreme, čime je stvorena nova poslovna oblast različita od ličnih računara koji su i sami bili u procesu nastanka. Koncept obrade teksta proizašao je iz opštije obrade podataka, koja se od 1950-ih bavila primenom računara na poslovnu administraciju.[16]

Kroz istoriju, postojala su tri tipa procesora teksta: mehanički, elektronski i softverski.

Mehanički procesori teksta[uredi | uredi izvor]

Prvi uređaj za obradu teksta („Mašina za transkripciju slova” koja je bila slična mašini za kucanje) patentirao je Henri Mil za mašinu koja je bila u stanju tako jasno i precizno piše da se pripremljeni tekst nije mogao razlikovati od onog proizvedenog štamparskom mašinom.[17]

Više od jednog veka kasnije, još jedan patent se pojavio u ime Vilijama Ostina Barta za tipograf. Krajem 19. veka, Kristofer Latam Šols[18] je stvorio prvu prepoznatljivu pisaću mašinu koja je, iako je bila velika, opisana kao „književni klavir”.[19]

Ovi mehanički sistemi ne mogu da „obrađuju tekst” izuzev što menjaju poziciju tipa, dopunjuju prazne prostore ili skokove u nove linije. Tek decenijama kasnije, uvođenjem električnih i elektronskih komponenti u pisaće mašine one su počele je da pomaže piscu u mehaničkom delu. Sam termin „obrada teksta” je 1950. godine stvorio Ulrih Stajnhilper, nemački izvršni direktor za prodaju IBM pisaćih mašina. Međutim, taj termin nije bio ustaljen literaturi o kancelarinskom menadžmentu ili računarstvu tokom 1960-ih, iako su mnoge ideje, proizvodi i tehnologije na koje će se kasnije primenjivati već bili dobro poznati. Godine 1971, Njujork Tajms je već smatrao ovaj termin ustaljenim poslovnom izrazom.[20] Obrada teksta se razvijala paralelno sa opštijom „obradom podataka” ili primenom računara u oblasti poslovne administracije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enterprise, I. D. G. (1. 1. 1981). Computerworld. IDG Enterprise. Pristupljeno 1. 1. 2019 — preko Google Books. 
  2. ^ Waterhouse, Shirley A. (1. 1. 1979). Word processing fundamentals. Canfield Press. Pristupljeno 1. 1. 2019 — preko Google Books. 
  3. ^ Amanda Presley (28. 1. 2010). „What Distinguishes Desktop Publishing From Word Processing?”. Brighthub.com. Pristupljeno 1. 1. 2019. 
  4. ^ „How to Use Microsoft Word as a Desktop Publishing Tool”. PCWorld. 28. 5. 2012. 
  5. ^ "TECHNOWRITERS" Popular Mechanics, June 1989, pp. 71-73.
  6. ^ Mark Newhall, Farm Show
  7. ^ StarLux Illumination catalog
  8. ^ „Microsoft Office Is Right at Home”. Microsoft. 8. 1. 2009. Arhivirano iz originala 11. 3. 2010. g. Pristupljeno 14. 8. 2010. 
  9. ^ „WordPerfect Office X8”. wordperfect.com. Corel Corporation. Pristupljeno 10. 6. 2016. 
  10. ^ Brand, Stewart (1989). Whole Earth Software Catalog. ISBN 9780385233019. „With all that it's capable of, I'm impressed by WORDPERFECT'S look of spareness. Sometimes it feels crippled to me, but crippled smart. 
  11. ^ „Almost Perfect by W. E. Pete Peterson”. 
  12. ^ Byfield, Bruce (25. 10. 2014). „LibreOffice and OpenOffice: comparing the community health”. Linux Magazine. Arhivirano iz originala 19. 11. 2017. g. Pristupljeno 2016-08-05. 
  13. ^ Newman, Jared (23. 4. 2015). „OpenOffice development is looking grim as developers flock to LibreOffice”. PC World. Arhivirano iz originala 20. 8. 2016. g. Pristupljeno 2016-08-05. 
  14. ^ Byfield, Bruce (27. 10. 2014). „LibreOffice vs. OpenOffice: Why LibreOffice Wins - Datamation”. Datamation. Arhivirano iz originala 17. 9. 2017. g. Pristupljeno 2016-08-05. 
  15. ^ Price, Jonathan, and Urban, Linda Pinneau. The Definitive Word-Processing Book. New York: Viking Penguin Inc., 1984, page xxiii.
  16. ^ W.A. Kleinschrod, "The 'Gal Friday' is a Typing Specialist Now," Administrative Management vol. 32, no. 6, 1971, pp. 20-27
  17. ^ Hinojosa, Santiago. „The History of Word Processors”. The Tech Ninja's Dojo. The Tech Ninja. Pristupljeno 6. 5. 2018. 
  18. ^ See also Samuel W. Soule and Carlos Glidden.
  19. ^ The Scientific American, The Type Writer, New York (August 10, 1872)
  20. ^ W.D. Smith, “Lag Persists for Business Equipment,” New York Times, 26 Oct. 1971, pp. 59-60.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]