Pugio

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rekonstrukcija bodeža.
Rekonstrukcija bodeža iz 2. veka nove ere.

Pugio (množina: Pugiones) je bodež koji su koristili rimski vojnici kao oružje. Izgleda da je bodež bio zamišljen kao pomoćno oružje, ali tačna svrha vojnicima ostala je nepoznata. Zvaničnici carstva nosili su bogato ukrašene bodeže u obavljanju svojih poslova, a neki su nosili skrivene bodeže u slučaju vanrednih situacija. Bodež je bio uobičajen instrument ubistva i samoubistva; na primer, zaverenici, koji su ubili Julija Cezara, koristili su pugione.[1]

Kao gladius, bodež je verovatno bio bodež za ubode, brsta oružja koja je bila obožavana sa strane rimljana.[2]

Reč pūgiō , najverovatnije potiče iz proto-indo-Evropskog korena *peuĝ-, "udarac, štap".[3] koren je isti kao u engleskom pugilist, "bokser". 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ For references to the numerous instances of murder and suicide with the dagger in the ancient authors, look up pugio in the Latin, Greek and Roman materials section of www.perseus.com.
  2. ^ De Re Militari, Book I Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jul 2012). In the link given, the passage is to be found under "NOT TO CUT, BUT TO THRUST WITH THE SWORD."
  3. ^ This derivation is given in Köbler, Gerhard, Indogermanisches Wörterbuch under p.