Pjalica
| Pjalica Пялица | |
|---|---|
 Ušće reke Pjalica | |
| Opšte informacije | |
| Dužina | 92 km |
| Basen | 946 km2 |
| Pr. protok | 11,92 m3⁄s |
| Sliv | Belo more |
| Vodotok | |
| Izvor | 66° 38′ 30″ N 38° 15′ 35″ E / 66.64167° S; 38.25972° I |
| V. izvora | 240 m |
| Ušće | u Belo more na 66° 11′ 15″ N 39° 31′ 13″ E / 66.18750° S; 39.52028° I |
| Pro. pad | 2,6 m⁄km toka |
| Geografske karakteristike | |
| Država/e |  Rusija |
| Oblast | Murmanska oblast |
| Pritoke | Ust Pjalka |
| DRV | 02020000212101000007196 |
Pjalica (rus. Пялица) reka je koja protiče istočnim delom Koljskog poluostrva na području Murmanske oblasti Rusije. Protiče preko teritorija Lovozerskog i Terskog rejona. Svoj tok završava na Terskoj obali Belog mora.
Svoj tok započinje u močvarnom području na nadmorskoj visini od oko 240 metara. U njenom koritu se nalaze brojni brzaci i manji vodopadi. Najvažnija pritoka je reka Ust Pjalka.
Ukupna dužina vodotoka je 92 km, dok je površina slivnog područja oko 946 km². Prosečan protok u zoni ušća je 11,92 m³/s. Maksimalan protok izmeren je u maju 1955. godine i imao je vrednost od 90,1 m³/s.
Na ušću se nalazi istoimeno selo Pjalica sa 17 stanovnika (po podacima iz 2010).
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: ruski) Государственный водный реестр РФ: река Пялица
- Ресурсы поверхностных вод СССР: Гидрологическая изученность. Т. 1. Кольский полуостров/ Под ред. Ю. А. Елшина. — Л.: Гидрометеоиздат, 1969. — 134 с.
