Pređi na sadržaj

Ragbi liga federacija Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ragbi 13 federacija Srbije
Osnovan30.1.2002.
PredsednikVladan Kikanović
Veb stranicahttps://ragbiliga.rs/
Simvol srpskog 13 ragbija je ptica orao. To je tradicionalni grb i heraldički simvol Nemanjića.

Ragbi 13 federacija Srbije sportska je organizacija koja upravlja ragbijem 9 i ragbijem 13, na teritoriji Republike Srbije.[1] [2][3]

Osnovana je 2002. Ragbi 13 federacija Srbije je članica Svetske ragbi 13 federacije i Evropske ragbi 13 federacije.[4]

Opšta i kratka istorija ragbija 13 u Jugoslaviji i Srbiji[uredi | uredi izvor]

Početak srpskog ragbija u Velikoj Britaniji 1918.[uredi | uredi izvor]

.
Srpski ragbisti. Fotografija iz 1918.

Srbi su počeli da igraju ragbi u Škotskoj 1918. Tada je ragbi 7 reprezentacija Srbija odigrala prvu utakmicu.

Prvi pisani trag o Srbima koji su igrali ragbi doseže do prvog svetskog rata. Dok je u celoj Evropi besneo rat, Srpski Potporni Fond je uz pomoć Vlade Kraljevine Srbije doneo odluku da jedan broj dece koja se zajedno sa Srpskom Vojskom preko Albanije došla u Grčku, pošalje na oporavak i školovanje u Veliku Britaniju i Francusku. Tako je prva grupa od 10-toro Srpske dece, već u junu mesecu 1916. godine došlo sa Krfa u Edinburg (Škotska). Smešteni su u Džordž Heriot školu koja im je bila dom u naredne tri godine. Ukupno ih je u školi Džordž Heriots bilo 25. Ova grupa mladih ljudi odmah je postala omiljena u Edimburgu, a vrlo brzo po dolasku oni se upoznaju sa ragbijem i počinju da ga treniraju. Pokazalo se da su vrlo talentovani tako da su skoro svi igrali za školske ekipe. Najbolji je bio Toma Tomić iz Leskovca koji je izborio mesto u prvoj školskoj ekipi.

Upravo su ovi momci 11. aprila 1918. godine u Edinburgu pred 10.000 gledalaca odigrali prvu međunarodnu utakmicu pod imenom Srbija protiv selekcije Britanskih dominiona. Ostvarena je i prva pobeda od 8:3.

O tim danima 35 godina kasnije pisaće Živko M. Ilić, jedan od učesnika te utakmice u listu Sport 1953. godine. “Ragbi je gotovo nepoznat sport u našoj zemlji. Zbog toga se odomaćilo mišljenje da je to surova opasna i vratolomna igra. Koliko je ovo pogrešno uvideće se onda kada na našim igralištima počene da se igra ova brza, poletna i dinamična igra.

U Srbiji ima izvestan broj ljudi koji se sećaju ragbi utakmica kao nečeg najlepšeg iz svoje mladosti. To je ona generacija koju je Prvi Svetski Rat zatekao kao dečake. Oni su sa Srpskom vojskom prešli Albaniju i sa Krfa upućeni u savezničke zemlje, Francusku i Veliku Britaniju na školovanje. Iznureni i izgladneli došli su u potpuno novu sredinu gde je trebalo da se oporave. Uskoro su oni u manjim grupama raspoređeni po raznim gradovima.

Dalje je Ilić pisao: Mene je sa još 24 dečaka „Srpski potporni fond“ uputio u Edinburg u staru „Džordž Heriots“ školu. Tamo su nas već prvih dana izveli na sportsko igralište. Nijedan od nas do tada nije ni dotakao loptu i mi smo se stidljivo ustručavali da se uključimo u grupe koje su trenirale tada najpopularniji sport u Britaniji, ragbi. Međutim, već posle prvih treninga postali smo najrevnosniji i najtačniji. Profesor Hardi je imao muke sa nama jer nije mogao da nas otera sa igrališta.

Nešto docnije pročitali smo u školskom časopisu dobrodošlicu u kojoj je pred ostalog pisalo da škola dobija u nama nov materijal za igrače ragbija i da se u lepo razvijene i snažne dečake iz Srbije polažu velike nade. Docnije mi smo ih zaista opravdali. Profesor Hardi nas je odmah rasporedio po timovima. Jedan Leskovčanin Toma Tomić, uzet je odmah u prvi tim škole, a za njim i Danilo Pavlović i Dimitrije Dulkanović. Kroz celu ragbi sezonu, svake subote sportski listovi beležili su imena Srpskih igrača koji su u skoro svakoj utakmici davali „skorove“ i donosili pobedu svome timu. Za kratko vreme postali smo poznati u Edinburgu, Glazgovu i ostalim gradovima Škotske.

Kada su savladali osnove ragbija, Srpski dečaci su formirali svoj tim. O tome Ilić piše: Pored toga što smo igrali u školskim timovima, mi smo osnovali i naš nacionalni tim. Od nas 25 izabralo se za ovu ekipu 15 najboljih. želeli smo da oprobamo svoje sposobnosti kao celina. Bilo je slabih mesta zbog različitih uzrasta, ali izvojevali smo nekoliko lepih pobeda.

Organizatori međuškolskih ragbi utamica za prvenstvo Škotske na kraju sezone uneli su u program utakmicu Srbija protiv Dominiona. Ona se odigrala 11. aprila 1918. godine. Ovakve utakmice igrale su se po sistemu „Seven Sajd“ (po sedmorica). To znači sedam najboljih od petnaest igrača prvog tima. Ovakav način igre iziskuje krajnju izdržljivost snagu i brzinu. Naš trener Hardi saopštio nam je novost o ovoj utakmici na mesec dana pre i odmah je počeo da nas trenira.

Naši protivnici bili su igrači iz raznih škola koji su došli u Edinburg iz Britanskih dominiona. Znali smo da ih ima mnogo više od nas, da je izbor daleko veći i zato smo usrdno trenirali. Dobili smo nove dresove, crvene majce, plave gaćice i bele čarape na kojima je opet bila naša trobojka.

O samoj utakmici Ilić kaže da je bilo prisutno 50.000 gledalaca, mada Škotski izvori govore o 10.000 gledalaca. Dalje opisuje atmosferu: Naša utakmica bila je na programu tek četvrta po redu. Bili smo pomalo nervozni. Kada je dat znak za izlazak pošli smo iz svlačionice uzbuđeni sa svojim trenerom Hardijem. Prišao nam je Toma Tomić koji nije bio u našoj ekipi jer je igrao za reprezentaciju škole i rekao nam je: „Ne zaboravite da danas igrate za otadžbinu“.

Na terenu smo videli da su naši protivnici veći i snažniji. Među njima su se nalazili jedan Južnoafrikanac, jedan Zelanđanin, dva Kanađanina i tri Indusa. Kada je počela igra videlo se da je protivnik daleko bolji nego što smo mislili. Međutim, mi smo igrali kao jedan. Dodavali smo bez oklevanja i bili neumorni. Pobedili smo sa 8:3. To je bila prva utakmica na tlu Velike Britanije u kojoj je Srpska omladina reprezentovala svoju daleku porobljenu domovinu i izvojevala pobedu.”

Ekipni sportovi i položaj ragbija u prvoj Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

.
U Šabcu je osnovan prvi srpski ragbi klub "Orao" 1919.

U Kraljevini Jugoslaviji, najzastupljeniji ekipni sportovi su bili fudbal, vaterpolo i hokej na ledu. Održavala su se domaća prvenstva Jugoslavije u ova tri najpopularnija sporta. Između dva svetska rata, igrale su se prijateljske ragbi utakmice, ali nije bilo značajnog takmičenja. U Srbiji se ragbi pojavio posle Prvog svetskog rata. Prvi klub Orao osnovan je u Šapcu 1919. godine, a osnivanje je inicirao Marinko Đorđević — Maša.[5] On se sa ragbijem upoznao u Francuskoj za vreme Prvog svetskog rata. Imali su sopstveno ragbi igralište na Dudari. Klub je prestao da postoji tokom 1923. godine. Pri sportskom klubu Jugoslavija u Beogradu, na inicijativu Jovana Ružića, prvog Srbina koji je nastupio na Olimpijskim igrama 1920. godine u Antverpenu za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije, osnovana je ragbi sekcija - prvi trening se pominje u aprilu 1921.[6] Jovan Ružić se prvi put sa ragbijem sreo takođe u Francuskoj. SK Jugoslavija je u oktobru 1923. godine na igralištu koje se nalazilo na mestu današnjeg hotela Metropol odigrao prvu ragbi utakmicu u Srbiji protiv mornara sa Engleskog ratnog broda Glodur.

.
U Beogradu je 1923. odigrana prva ragbi utakmica između Ragbi kluba Jugoslavija i britanskih mornara.

Uzlet i pad ragbija 13 u drugoj Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

.
U Socijalističkoj Jugoslaviji, sedam godina se održavala domaća liga u ragbiju 13. Centri jugoslovenskog ragbija 13 su bili Beograd, Pančevo, Split i Zagreb.

U posleratnoj, socijalističkoj Jugoslaviji, čvrste korene su pustili košarka, odbojka i rukomet, a osnovani su ozbiljni ragbi klubovi. Srbi su više igrali ragbi 13, a Hrvati su više forsiraju uniju, ragbi 15. Ragbi 13 reprezentacija Jugoslavije je odigrala test utakmicu protiv Francuske u Banja Luci 1961. Domaća liga Jugoslavije igrala se od 1957. sve do 1964. po pravilima ragbija 13. Tada je odlukom nekih ljudi ugašen ragbi 13 sport u Jugoslaviji. Nastavila je da se igra petnaestica.

Obnova ragbija 13 u trećoj Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Početkom 21. veka grupa ljubitelja ragbija 13, okupljena oko kluba "Dorćol", oživela je ragbi 13 igru u Jugoslaviji i Srbiji. Svake godine su se počeli održavati državna liga i nacionalni kup u ragbiju 13.

Ragbi liga reprezentacije Srbije[uredi | uredi izvor]

Srpski ragbi 13 klubovi[uredi | uredi izvor]

Dorćol je najtrofejniji i najslavniji srpski ragbi 13 klub sa osvojenih 14 titula državnog prvaka i 12 nacionalnih kupova. U proteklih nekoliko godina, primat su preuzeli velikani srpskog ragbija 13, Crvena Zvezda i Partizan.

Spisak ragbi 13 klubova u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Domaća takmičenja u Srbiji[uredi | uredi izvor]

.
Dorćolci su obnovili ragbi 13 u Jugoslaviji početkom 2001.

Ragbi 13 federacija Srbije organizuje sledeća takmičenja:

  • Liga Srbije u ragbiju 13
  • Kup Srbije u ragbiju 13
  • Superkup Srbije u ragbiju 13
  • Rizman Kup Srbije u ragbiju 13

Lige, kupovi i turniri za mlađe kategorije:

  • Juniori
  • Kadeti
  • Pioniri
  • Petlići

Ukupno 29 srpskih ragbi 13 timova je igralo srpsku ligu, dok je Dorćol ostao jedini tim koji je igrao svake godine. Pored svakog kluba u zagradi su godine u kojima su klubovi učestvovali u domaćoj ligi Srbije u ragbiju 13.

  • Beogradski Univerzitet (08, 09, 10)
  • Beli Orao - Kruševac (02, 03)
  • Borac - Rakovica (03)
  • Beogradski Omladinski Ragbi 13 Klub (20)
  • Dorćol (Paukovi) - Beograd (02, 03, 04, 05, 06, 07, 08, 09, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19)
  • FPN XIII (Feniksi) - Beograd (07)
  • Kolubara - Lazarevac (08)
  • Radnički Niš (Ragbi 13 klub Niš, pre Palilulac Čekićari) (07, 08, 09, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20)
  • Radnički Novi Beograd (Pacovi) - Beograd (Novi Beograd od 2012 do 2017. Od 2017. fuzionisao se sa Radničkim Beograd) (12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20)
  • Radnički - Beograd (13, 14)
  • Radnički - Nova Pazova (08, 09, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16)
  • Red end Vajts (pre Podbara) - Novi Sad (07, 08, 09, 10, 12, 13, 14)
  • Morava - Beograd (02, 03, 04, 05, 06, 10)
  • Morava Gepardi - Leskovac (11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20)
  • Komarci (03)
  • Novi Sad (02, 03, 04)
  • Pančevo (06)
  • Soko - Vranje (11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18)
  • Stari Grad - Beograd (11, 12, 13, 14)
  • Vojvodina - Novi Sad (04, 05, 06)
  • Voždovac Zmajevi - Beograd (05, 13, 14)
  • Vojvoda/Jedinstvo - Pančevo (13, 14)
  • Policajac - Beograd (13, 14)
  • Partizan - Beograd (14, 15, 16, 17, 18, 19, 20)
  • Zmaj - Zemun (13, 14)
  • Tašmajdan Tigrovi - Beograd (14, 15, 16, 17, 18, 19). Od 2020. ime kluba je Dorćol Tigrovi (20)
  • Vojna Akademija (Vitezovi) - Beograd (13, 14)
  • Car Dušan Silni - Paraćin (17, 18, 19, 20)
  • Car Lazar - Kruševac (10, 11, 12)
  • Crvena zvezda - Beograd (07, 08, 09, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori, reference i fusnote[uredi | uredi izvor]