Радецки-марш (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Radecki-marš
Naslovna strana prvog izdanja iz 1932.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovRadetzkymarsch
AutorJozef Rot
ZemljaNemačka
Jeziknemački
Žanr / vrsta delaistorijski roman
Izdavanje
Datum1932.

Radecki-marš“ (nem. Radetzkymarsch) istorijski je roman austrijskog književnika Jozefa Rota, napisan na nemačkom jeziku i objavljen 1932. u Berlinu. Nakon izlaska nije naišao na veliko priznanje nemačke čitalačke publike, jer je Rot kao Jevrejin bio zabranjen u Nemačkoj od 1933. do kraja Drugog svetskog rata. Iako je prvi tiraž od 25 000 primeraka bio rasprodat, Rot nije uspeo da od tog tiraža profitira.[1] Danas je, ne samo najpoznatije Rotovo književno delo, već se smatra jednim od najvažnijih romana austrijske književnosti i uopšte belatristike napisane na nemačkom jeziku.

Roman pripoveda o usponu i padu porodice Trota tokom tri generacije u Austrougarskom carstvu. Zaplet započinje kada Jozef Trota, mladi vojnik slovenačkog porekla, na bojnom polju Bitke kod Solferina spašava život mladom caru Francu Jozefu. Car mu u znak zahvalnosti dodeljuje plemićku titulu i imanje, a carska administacija nastavlja da bdi nad porodicom Trota. U daljem sledu događaja pripovedački fokus se pre svega usmerava na opis života Jozefovog sina, sreskog kapetana Franca fon Trote, i unuka, neuspešnog vojnika Karla Jozefa. Naslov dela je referenca na znameniti istoimeni marš Johana Štrausa Starijeg komponovanog 1848. u čast feldmaršala Radeckog, koji je u nekoliko navrata spasio Autrougarsku, te je tako postao simbol konzervativne Austrije, a marš koji nosi njegovo ime neka vrsta apoteoze konzervativno-monarhističke Austrije.[2] Roman se razlikuje od književnih dela iz prve polovine dvadestog veka, koja su neretko sklona eksperimentisanju sa formom, po tome što je napisan tradicionalnom realističkom tehnikom tipičnom za devetnaesti vek.

Iako se žanrovski određuje kao istorijski roman, Rot se ne usasređuje na samu istoriju, već na uticaj istorijskog mehanizma na pojedince uhvaćene u turbuletne događaje koje ne kontrolišu. Austrougarsko društvo je u romanu predstavljeno sa dozom idealizacije, da bi potom pripovedač takvu sliku u više navrata ironijski potkopao. Mogu se izdvojiti tri elementa habzburškog mita koje Rot dovode u pitanje; nadnacionalnost, birokratizam i hedonizam.[1] Naime, uspeh Trota, porodice slovenačkog porekla, naizgled ukazuje na jednakost svih nacija u carstvu, ali se u daljem pripovedanju takva predstava narušava opisivanjem siromaštva jevrejskog i slovenskog naroda u odnosu na bogatstvo Bečlija, zatim slika cara kao božanskog namesnika koji bdi nad narodom se u više navrata parodira, dok se slici slavne austrijske vojske suprotstavlja opšti nemoral u vojničkim kasarnama. Tekst je adaptiran u televizijski film 1965. i televizijsku mini-seriju 1994. Na srpski je roman preveden dva puta. Prvi prevod je načinila Olga Bekić, dok je drugi sačinio Marko Misirača.

Zaplet romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Roman započinje trenutkom kada Jozef Trota, vojnik nižeg čina, spašava život cara Franca Josifa na bojnom polju Bitke kod Solferina. Car mu u znak zahvalnosti daje plemićku titulu i imanje, i time Jozefa odvaja od slovenačkog naroda kome je po nacionalnosti pripadao. Međutim, kada sazna da je njegova priča o spasenju cara hiperbolizovana i pretvorena u tekst u čitankama, postaje ogorčen i moli cara da takav lažan tekst naredbom izbaci iz prosvetnog školskog programa. Ogorčen i ćutljiv napušta vojsku i povlači se na imanje. Sa svojim sinom Francom, ima veoma hladan odnos. Sin dovodi jednog letnjeg raspusta svog školskog drugara, koji slika Jozefov portret, koji će se kao simbol provlačiti kroz čitav roman. Jozef zabranjuje sinu da započne vojničku karijeru i umesto toga usmerava ga ka birokratiji, te tako postaje sreski načelnik. Neposredno nakon Jozefove smrti rađa se njegov unuk Karl. Karl takođe ima veoma hladan odnos sa svojim ocem Francom. Otac želi po svaku cenu da mu se sin posveti vojničkom pozivu, a i sam Karl mašta o vojnim uspesima slušajući nedeljom orkestar kako svira Radecki-marš Johana Štrausa Starijeg. Različitim društvenim vezama i moćnim zaštitnicima, najmlađi Trota postaje deo konjice, iako je veoma loš jahač, pokazujući mnogo manju hrabrost i spremnost za vojnički život u odnosu na dedu. U vojnim garnizonima se oseća usamljenim, gde je većina vojnika opterećeno kockom, alkoholom i javnim kućama. Jedini prijatelj koga stiče je vojni doktor Jevrejin. Pošto vojnici smatraju da se Trota tajno viđa sa doktorovom ženom, doktor izaziva jednog vojnika na dvoboj, u kojem obojica ginu. Karl Trota razočaran traži premeštaj na istočnu granicu Austrougarskog carstva. Tu se okreće sve dublje alkoholu. Prilikom protesta čeških radnika, naređuje da vojnici ispale metke na radnike, što izaziva veliki skandal u javnosti. Car Franc Jozef razrešava čitavu situaciju i uzima u zaštitu porodicu Trota. Karl utehu pronalazi u sredovečnoj udatoj ženi sa kojom započinje aferu. Zbog nje se sve više zadužuje, a i postaje jemac dugova svog prijatelja kockara. Kada zelenaš traži isplatu dugova, Karl se mora obratiti svom ocu. Pošto ni Franc ne poseduje toliku sumu novca, rešen odlazi za Beč ne bi li zamolio cara da mu pomogne. Karl oldučuje da napusti vojnu službu, ali pošto započinje Prvi svetski rat on je ponovo mobilisan. U ratu gine pokušavajući da nabavi vodu za vojnike. Roman se završava opisom smrti Franca i cara, koji umiru istog dana.

Nastavak romana[uredi | uredi izvor]

Jozef Rot je napisao neposredni nastavak romana pod nazivom Kapucinska grobnica (Der Kapuzinergruft), koji prati bočni ogranak porodice Trota. Objavljen je 1938, godinu dana pre smrti samog Rota. Kapucinsku grobnicu je na srpski prevela Drinka Gojković.

Izdanja na srpskom[uredi | uredi izvor]

  • Jozef Rot, „Radecki-marš“ (prevod sa nemačkog: Olga Bekić), Nolit; Beograd, 1991. COBISS.SR 112060679
  • Jozef Rot, „Radecki-marš“ (prevod sa nemačkog: Marko Misirača), Centar za proučavanje tradicije Ukronija; Beograd, 2015. COBISS.SR 67566087

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Schellinger 2014, str. 1069.
  2. ^ & Bekić 1991, str. 19.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]