Razgovor:Laonik Halkokondil

O revizionistima

Laonik Halkokondil je napisao da su Srbi "najveći i najstariji narod na Zemlji", primećujući da su autohtono stanovništvo Balkana i identifikujući ih sa grupama kao što su Iliri. Njegov rad je osnova revizionističke autohtonističke srpske istorijske škole.

Povodom ovog uklonjenog dela rekao bih sledeće. Ja sam naišao da u Konradovom izdanju piše „Tryballos (Srbi?!) autem gentem esse totius orbis antiquissimam et maximam compertum habeo“, što odgovara onome „da su Srbi (Tribali?!) najveći i najsariji narod na Zemlji“. Međutim, nije mi jasno otkud nekome ideja da se pojam Tribali u Halkokondila stoprocentno odnosi na Srbe, a da onda sledsveno tome sva pobrojana gospoda koja se navodi u odeljku D mora biti deo srpskog govornog područja, jer ako ćemo po toj formuli Tribali=Srbi, onda stoji Srbi=Tribali=Mezi=Iliri=Poljaci=Sarmati. Nisam u potpunosti ispitao samog Halkokondila da bih mogao bilo što sa sigurnošću tvrdim, ali mi se čini isuviše glupim da rehabilitujem uklonjeni deo time što ću jednostavno navesti ovo što sam našao iz 50 pokušaja. Sve vreme sam bio ubeđen da O. L.-Pjanović koristi Bekerevo izdanje Halkokondilove istorije za koje sam bio ubeđen da je neka vrsta reprinta iz 1650, ali kad sam sasvim slučajno naišao na Konradovo izdanje iz 1650. g. odbacio sam pomisao na to da Olga navodi koješta. Međutim, ni dalje nisam načisto šta je ona tu pobrkala što mi stvara nove poteškoće.--Епаминонда (разговор) 19:28, 2. септембар 2011. (CEST)

Византинци су овим именом називали Србе.[1] Почетком XV вијека на саборима који су одржани у Костанци, српски цареви се називају и владарима Трибалије. https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D1%80%D0%B8%D0%B1%D0%B0%D0%BB%D0%B8

Nisu svi Vizantinci nazivali Srbe Tribalima, nego samo oni koji su negovali visok, arhaičan stil. Porfirogenit npr. naziva Srbe njihovim pravim imenom - Srblji. Uopšte, upotreba antičkih etnonima za označavanje živih naroda bila je uobičajena u srednjem veku. Neki srednjovekovni danski pisci su svoj narod nazivali Dačanima. Otuda se u nekim njihovim spisima pominje regnum DaCorum mesto pravilnijeg regnum DaNorum. Nekada se to radilo namerno, a nekada iz čisto praktičnih razloga. Teško da su učesnici sabora u Kostancu, koji su dolazili iz dalekih zemalja (Engleske, Francuske, Kastilje), znali za Srbiju, koja je tada proživljavala najteže momente, ali je, rekao bih, dobar deo njih, zahvaljujući svom klasičnom obrazovanju, sigurno znao za prebivalište antičkih Tribala. Koliko se znanje antičke istorije tada cenilo, govori podatak da su Englezi na saborim u Konstancu i Bazelu poveli spor sa Francuzima i Kastiljcima oko mesta rođenja Konstantina Velikog.-Vladimir Nimčević (razgovor) 16:32, 2. april 2016. (CEST)

Laonik Halkokondil neke dopune oko Srba/Tribala

Grci su bili susjedi Tribalima u vremenu prije Hrista i u prvim vjekovima nove ere, pa da su oni iščezli (na bilo koji način), bilo bi to zabilježeno. Ali, Grci neprekidno ostavljaju u svojim spisima podatke o Tribalima. Grčki car Jovan Kantakuzin, koji je ostavio opširan istorijski spis o svom vremenu, skoro bez izuzetka, cara Dušana naziva arhontom ili kraljem Tribala, a stanovnike tadašnje Srbije Tribalima i Ilirima. Kao i ovdje, kad opisuje susrete romejskog cara sa carem Dušanom:

"I da je, po nuždi otišavši Kralju, vladaru Tribala, od njega mimo očekivanja bio počastvovan i kao saveznik potpomognut".

Grigora, član jednog grčkog(romejskog) poslanstva, opisuje put u srpsku prestonicu Skoplje i kaže: "Tu u Skoplju smo naišli na tribalskog kralja(Stefan Dečanski), kome se svi Tribali bezuslovno i rado pokoravaju"...

Imamo i značajne podatke Jovana Skilice (11. vijek) o ranijim srpskim vladarima u djelu "Kratka istorija": „ Jer dok je Trivalijom, obližnjim oblastima Srbije (grč. Τρυμαλιας καί των άγχοτάτω Σερβίας μερών) vladao Vladimir, po kćeri Samuilov zet (Βλαδίμηρος ό επί θ-υγατρί του Σαμουήλ κηδεστής) , čovjek pravičan i miroljubiv i pun vrline, prilike u Draču su bile mirne...”

"Jovan posla caru koji je boravio, kako rekosmo, u Solunu deset kentenarija zlata ali brod, zahvaćen olujnim vetrom, udari na ilirske obale (τοις Ίλλυρικοΐς ... αΐγιαλοΐς) i razbi se. Zlato prigrabi Stefan Vojislav, arhont Srba (Στέφανος δ καΐ Βοϊσθλάβος, δ των Σέρβων άρχων), koji je bio prije kratkog vremena pobjegao iz Carigrada... i zauzeo zemlju Srba (τον τόπον των Σέρβων), protjeravši odande Teofila Erotika"...

Grčki hroničar Mihailo Glika (12. vijek) u „Hronici svijeta“ piše: „Pod naredbom cara da uguši ustanak u Srbiji, on okupi vojsku od 60.000 ljudi i umaršira u zemlju Tribala, ali napadne na tako neiskusan način da je prouzrokovao pad 40.000 ljudi i 7 generala...”

Najbolji primjer ko su zapravo Tribali nam daje Duka (Δούκας) grčki istoričar koji, opisujući pobunu Jovana Anđela (sevastokratora Epira i Tesalije) protivu romejskog cara, kaže "da su se podigli Tribali, Mezi i Iliri koji se na njihovom zajedničkom jeziku zovu Srbima".

Isto tako Stefana Nemanju grčki dokumenti nazivaju arhontom Tribala.

Olga Luković Pjanović je kod Halkokondila pronašla vijest da je knez Lazar "car Tribala", a "Tribali su najstariji i najveći narod" to Laonik "pouzdano zna". Vrijedi spomenuti da je na krunisanju Lepopolda I za cara Svetog Rimskog Carstva 1665. godine nošena i zastava Srbije na kojoj je tribalski grb, ili da je Karlo VI je dao sagraditi novu kapiju u donjem beogradskom gradu na kojoj se nalazi grb Tribalije(Srbije), koja bila je poznata kao slavoluk princa Evgenija Savojskog koji je pobjedio Turke u vremenu od 1706–1736, potom i zastave prvog srpskog ustanka na kojem je i tribalski grb. Tribalski(srpski) grb će u jednom trenutku krajem 19. vijeka izazvati obiljne razmirice između Mađarske i Srbije. Stoga je Vlada Kraljevine Srbije svom konzulu u Beču i Budimpešti zabranila učestvovati pri otvaranju milenijumske svečanosti u Budimpešti. Na svečanosti se trebala pojaviti zastava Ugarske i na njoj amblem Tribalije, Srbije. Tog dana, 27. 5. 1896. godine, beogradska omladina spalila je pred spomenikom kneza Mihaila mađarsku zastavu u znak protesta...

Spomenimo i žitije Svetog Ahilija (Hilandarski rukopis br. 230) koji je propovjedao Tribalima i razobličavao jeresi. U njegovom žitiju se navodi da se Tribali na svom jeziku zovu Srbi. Sveti Ahilije je bio učesnik Prvog vaseljenskog sabora 325. godine.

Treba obratiti pažnju i na tribalske toponime ili vrstu tribalskog ratovanja (četovanje, četnici) koji su održani i do današnjeg dana.