Pređi na sadržaj

Razgovor:Martovski pregovori/Arhiva 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiva 1 Arhiva 2

Prvi podnaslov

Kako ovo? Imate naslov "Saradnja cetnika i nemaca u II svetskom ratu", a kada partizani i nemci saradjuju, onda se to zove "martovski pregovori"? Sumnjivo. — Prethodni nepotpisani komentar ostavio je korisnik 147.91.78.159 (razgovordoprinosi) | 09:04, 25. mart 2013.‎

Do saradnje nije doslo. -- Bojan  Razgovor  12:13, 25. mart 2013. (CET)[odgovori]

Revizionistička istoriografija

„u emigrantskim i revizinionističkim delima oni se navode kao primer saradnje partizana sa Nemcima“

Nazvati nekog revizionistom samo zato što ima drugačiji stav prema nekim stvarima nego raniji istoričari je isto kao kada bismo srpske komuniste nazivali autošovinistima zato što nisu vodili mnogo računa o srpskim interesima. Mislim da bi trebalo birati reči.--Vladimir Nimčević (razgovor) 14:19, 2. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Revizionista je mnogo blazi termin nego reci da neko pise istoriju bez dokaza, tj. lazovom. -- Bojan  Razgovor  04:01, 3. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Spada li i Kosta Nikolić među lažove?--Vladimir Nimčević (razgovor) 09:17, 3. jul 2015. (CEST)[odgovori]
U ovom slucaju i mnogim slucajevima da, ali i ne uvek. Martovski pregovori su pregovori na kom nikakav dogovor nije postignut osim o razmenama zarobljenika. I Nemci i partizani su gledali jedne druge da namagarce i iskoriste. Partizani su davali neobavezujuce izjave da ce se boriti protiv strane sile koja nikad nije dosla i to samo ako pokusa da ih razoruza. Revizionista nije uvredljiv termin kao pseudoistoricar. A opet pseudoistoricare je lakse nazvati pseudoistoricarima nego lazovima. -- Bojan  Razgovor  15:24, 3. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Meni se čini uvredljivom. Takođe mislim i da nije u skladu sa pravilima vikipedije. Većina istoričara koje ovde zovemo lažovima je živa. Revizionistima ih eventualno možemo zvati kroz 50 godina, kada taj naziv bude opšteprihvaćen. Nisam primetio da istoričari "revizionisti" sebe zovu tako. Vidim da se na sr.viki može slobodno iznositi mišljenje o terminologiji. Iskoristiću to pravo. Ja kad čujem reč revizionizam, prvo što mi padne na pamet jeste atmosfera u zemljama pobeđenim u Prvom svetskom ratu. Šta je sledeće što ćemo moći čuti od nekih istoričara? Revanšistička istoriorgafija? Sintagma revizionistička istoriografija smislena je kao sintagma buržoaska/građanska istoriografija. Više odražava stav jedne strane nego druge. Isto tako ne bi bilo u redu kada bismo jednu stranu zvali "autošovinističkom". Neka sredina mora da postoji.

Što se tiče ishoda martovskih pregovora, naravno, možemo ih tumačiti ovako ili onako. Ocena zavisi od toga da li ih upoređujemo sa četničkom kolaboracijom ili gledamo kao zaseban fenomen. Pavlović, koji je ovde, vidim, citiran, piše da je na snazi bilo "nezvanično primirje s partizanima za vreme trajanja razgovora". Od rezultata pregovora on navodi da je Tito "izdao naređenje da se prekine s akcijama protiv sila Osovine kako bi se koncentrisao na Mihailovićeve četnike čije je zarobljene oficire trebalo streljati na licu mesta, dok bi se njihovih vojnika, ako odbiju da se pridruže partizanima, trebalo potajno rešiti". Dalje piše da je Velebit "obilazio partizanske komande u Slavoniji i istočnoj Bosni, od koji su neke s neverico primale naređenje sa prekinu operacije protiv Nemaca, naročito kada je reč o železničkim saobraćajnicama, da oslobađaju zarobljenike". Poznato mi je iz izvora da je istočnobosanskim jedinicama Vrhovni štab izdao naređenje "da izbegavaju sukobe s Nemcima i da se prebace u Sandžak, u sastav Operativne grupe". "Naređenje... su potpisali Tito, Ranković i Zujović, bilo je adresovano na Isu Jovanovića, sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH". "U zamjenu za primirje, partizani su se potom doista povukli u sjevernu Crnu Goru i Sandžak, te su u tu zonu grupiranja povukli i svoje snage iz istočne Bosne, a pristali su i na to da prestanu napadati željezničku prometnicu Zagreb-Beograd i da svoje postrojbe uglavnom povuku iz Slavonije. Nadalje, komunisti su pristali i na to da obustave neprijateljstva i spram njemačkih saveznika, ustaša, te je Tito naredio da se "u Centralnoj Bosni i Krajini svim snagama napadaju četnici", a odbrambenu borbu voditi protiv ustaša, "ako vas napadnu ili pomažu četnike"" (Jozo Ivičević, "Iz novije hrvatske povijesti", 2008, 186). Međutim, čak je i to nebitno. Mislim da ovde treba biti neutralan, ako ništa drugo, zbog opšte tendencije skretanja u desno. Ne čini mi se da je zastupljenija nerevizionistička istoriografija. Možda i grešim...--Vladimir Nimčević (razgovor) 16:50, 3. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Revizionizam nije negativan pojam sam po sebi, ako je zasnovan na novootkrivenim činjenicama, kao kada je skinuta oznaka tajnosti oko postoanja Ultre tokom 1970ih godina. Ali o martovskim pregorima koliko ja znam ništa nije novo objavljeno od Miše Lekovića kada su objašnjeni motivi pregovarača i kako je došlo do nezvaničnog primirja. Primirje je došlo jer Nemci nisu ni imali u planu da pređu Neretvu (granicu sa italijanskom zonom), a Nemci su sve vreme do početka operacije Švarc vršili pregrupisavanja da bi sprečili partizane da se vrate. Isti ljudi koji bez novih dokumenata i činjenicama pričaju o navodnoj saradnji partizana i Nemaca su isti ljudi koji opravdavaju naoružavanje četnika od strane okupatora još od 1941. pa do kraja rata i zajedničkoj borbi protiv partizana. Da još jednom napomenem: partizani samo jedan mesec pregovaraju sa Nemcima da bi spasili svoje ranjenike i zarobljenike i dobili na vremenu da poraze četnike i prebace se u Srbiju i to je nešto strašno, a četnici sve vreme sarađuju sa fašističkim okupatorima i njihovim slugama i još ih danas nazivaju antifašistima. Malo više bezobrazno. -- Bojan  Razgovor  02:15, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Još bezobraznije je u isti koš stavljati fašističke italijanske okupatore (koji nisu počinili ni jedan masovni zločin nad Srbima), sa hrvatskim umobolnicima koji su poklali toliki narod kako bi ostvarili isti cilj kao "antifašisti" Tuđman i Mesić. Ako pričamo o onome što se dešavalo u Jugoslaviji, Musolini je nevinašce u odnosu na Mesićeve i Tuđmanove idejne prethodnike i najveći bezobrazluk je ustaške zločine pripisivati Musoliniju.--Slobodni umjetnik (razgovor) 10:18, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Na revizionističku nesreću, četnici su sarađivali i sa Nemcima i NDH. Ne čudi mi što si ti spomenuo samo Italijane i Musolinija. Četnička kolaboracija sa Italijanima se pravda, a kolaboracija sa Nemcima i ustašama se prećutkuje. Kao i u revizionističkoj istoriografiji. -- Bojan  Razgovor  10:37, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

partizani samo jedan mesec pregovaraju sa Nemcima da bi spasili svoje ranjenike i zarobljenike i dobili na vremenu da poraze četnike i prebace se u Srbiju i to je nešto strašno, a četnici sve vreme sarađuju sa fašističkim okupatorima i njihovim slugama i još ih danas nazivaju antifašistima. Malo više bezobrazno.

Ja sam odavno prestao da gledam istoriju kroz prizmu borba dobra i zla. Svi mi pomalo deluju dobro i bezobrazno, nekad više nekad manje. Nužda nekad tera na bezobrazluk. Martovski pregovori nisu jedina stvar koju neki uzimaju partizanima za greh. Ima tu još dosta stvari.

Uvredljiv ili ne, pojmovi "istorijski revizionizam" i "revizionistička istoriografija" ne mogu se olako primeniti na neke naše istoričare. Oni se kod nas pre odnose na novija tumačenja Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, nego Drugog svetskog rata. Idi na COBISS i videćeš šta dobijaš kada ukucaš te sintagme.

U svakom slučaju je bolje navesti šta misle istoričari ponoasob, nego vršiti dedukciju. Uostalom, ko kaže da su svi "revizionisti" isti? Je l neko čitao novije radove? Većina nas je ovde čitala svašta, ali je sa novijim radovima upoznata kroz prikaze radova. Koliko vidim, o Martovskim pregovorima nije pisao samo Leković. U odeljku Istoriografija taksativno je navedeno šta je sve izdato na tu temu. Odeljak se međutim završava zaključkom da se "u emigrantskim i revizinionističkim delima oni (pregovori) se navode kao primer saradnje partizana sa Nemcima". Emigrantska i revizionistika dela su dve sintagme koje ne znače ništa čitaocu koji nije školovan u sistemu u kojem su jedni predstavljani kao apsolutno zlo, a drugi kao apsolutno dobro.--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:22, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ne samo da se mogu, već se i primenjuju. Revizija je legitimna ako se zasniva na novim činjenicama. Kosta Nikolić i ekipa nisu ništa novo otkrili. Ne mogu se izjednačavati pregovori sa isporukama oružja i zajedničkim borbama. Emigrantska i revizinistička znače nešto svakom ko zna srpski jezik. Ako neko ne zna ko je bio u emigraciji od 1945. njegov problem. -- Bojan  Razgovor  12:32, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Kosta Nikolić i ekipa nisu ništa novo otkrili.

To još nismo videli. Uostalom, ne znam o kakvoj ekipi je reč. Ekipa može biti i organizovana kriminalna grupa.

Čak i ako znače, ne govore mu mnogo. Serbijana je na osnovu Pavlovićeve knjige naveo šta je sve izdato i pod čijim imenom na temu martovskih pregovora. To je nešto. Meni, a verujem i drugima koji ovo čitaju, ne znači ništa: "U emigrantskim i revizionističkim delima...". Postavlja se pitanje: "U kojim emigrantskim i revizionističkim delima... "? I Miloš Crnjanski je bio emigrant, ali nije pisao o bliskoj prošlosti, nego o dalekoj (18. vek).--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:46, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Čitao sam mnoge diskusije i niko nije potegao pitanje koji nije objašnjeno u Lekovićevom knjizi. Tako Ako neko pregovore i to neuspele naziva saradnjom, onda su četnički gresi (zajednička borba, zajedničko povlačenje) ultra-mega-giga saradnja. Stvarno postavljaš besmislena pitanja na šta se misli kad se kaže emigrantska dela. Ja mislim na memoare, knjige, dnevnike, a ti izgleda misliš i na princes krofne i šnenokle i palačinke. -- Bojan  Razgovor  13:06, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Kakve diskusije si čitao? Forumske? I Miloš Crnjanski je vodio dnevnik i pisao memoare. Ne mislim ja ni na kakve "princes krofne i šnenokle i palačinke". Za prvo i drugo prvi put čujem. Uostalom, kakve veze to ima sa ovom temom? Mene pre svega zanima koja su to dela na koja ciljaš. Drugim rečima, treba da preciziraš ko se tačno iz tog korpusa dotakao martovskih pregovora. Pitanje je i te kako ima smisla.--Vladimir Nimčević (razgovor) 13:30, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Emigrantsko delo je nesto sto se tice DSR i nastalo u emigraciji. Deo tih dela je pobrojan u članku. Revizionistička dela su ona nastala u Srbiji posle 1991.i ima cilj da rehabilituje četnike i popljuje partizane. Kosta Nikolić se toliko obrukao svojim udžbenikom da se za njega može ne može reći d istoriju piše pozivajući se na izvore, već onako kako bi on želeo da je bilo. -- Bojan  Razgovor  13:41, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

To opet nije odgovor na pitanje ko je i gde tačno predstavljao martovske pregovore kao primer saradnje partizana sa Nemcima. Možda će pitanje biti jasnije kad neko postavi šablon {{нејасно}}

Kosta Nikolić se "obrukao svojim udžbenikom" koliko i Slavko Gavrilović svojim stavovima da su većina Hrvata u stvari Srbi katolici. Sve zavisi iz koje perspektive gledaš stvari. Kad se već tako trudiš da ispuštuješ svačije gledište, budi fer i preciziraj ko tačno stoji iza revizionističkih i emigrantskih dela.--Vladimir Nimčević (razgovor) 14:00, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Npr. Radovan Kalabić Ravnogorska istorija, Kosta Nikolić Istorija ravnogorskog pokreta II (+ udžbenik namenjen najširem krugu čitatelja). I još neka sitna boranija od istoričara i novinara. -- Bojan  Razgovor  15:44, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

U svakom slučaju, mnogo je bolje navesti sve autore poimenice, nego se služiti terminologijom isključivo jedne grupe. Tome uostalom i služi odeljak istoriografija: da čitaoca upozna sa svim uglednim radovima koja se u manjoj ili većoj meri tiču martovskih pregovora.--Vladimir Nimčević (razgovor) 17:01, 4. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ne mislim da je bolje. To i nisu ugledni radovi. Nema tu ništa novo od Lekovića naovamo. -- Bojan  Razgovor  06:06, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Koliko su radovi ugledni, to ćemo videti iz prikaza i recenzija. Osim toga, ako je za tebe jedan dramaturg Petrit Imami totalno prihvatljiv kao referenca za srednji vek, onda bi trebalo da to bude i M. Samardžić, tim pre što -koliko sam primetio - svoje priloge objavljuje i u Srpskom biografskom rečniku.--Vladimir Nimčević (razgovor) 11:31, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ako je tebi osoba koja izmislja da su cetnici pobedili na Neretvu i izmislja izvore, nemoj vise nista pisati o ovoj temi. -- Bojan  Razgovor  21:35, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Bojane, veliko je pitanje da li je i Leković otkrio išta novo. Za vrhovni naučni/objektivni autoritet postavljaš nekoga ko je dobio od partije/režima zadatak da napiše verziju priče koja bi njima bila prihvatljiva, nakon što su sve te činjenice već bile objelodanjene, što iz njemačkih izvora, što od samih komunističkih insajdera: Đilasa, Dedijera, Velebita.. Vremenom će se naravno pokazati ko su bili "lažovi" i zataškivači, ma koliko ih ti ovdje srčano branio. Pokazaće se i koliko su pogrešne njihove interpretacije u kojima se kao vrhovno zlo DSR u Jugoslaviji postavljaju fašisti (što znači Musolinijevi Italijani), a ustaše (Pavelićevi Hrvati) se nazivaju njihovim slugama. Sve žrtve se pripisuju Italijanima, iako su oni (od svih komunističkih neprijatelja) zapravo poubijali najmanje civila, a otpisuju Hrvatima koji su poubijali/poklali najviše. Zar takve besmislice treba prihvatiti kao naučnu istinu? Zar isti ti hrvatski nacionalisti koji su se tada krili iza fašizma, sada treba da nam drže lekcije krijući se iza antifašizma?--Slobodni umjetnik (razgovor) 11:59, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Izvolite pa trazite ako mislite da postoji nesto novo. I naravno ne zaboravi da cetnicka emigracija cuti da su se borili zajedno uz fasiste u koje spadaju i Italijani, i Nemci i ustase i ljoticevci. Primer Ivan Avakumovic sto sam procitao pre par dana. -- Bojan  Razgovor  20:53, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Samardžić se makar sistematski bavi četnicima. Nisam čitao šta je pisao o Neretvi, ali poznato mi je da ga Ljubodrag Dimić citira u Srpskom biografskom rečniku. Uzgred, čudi me što nisi toliko kritičan i prema osobama koje nisu ni klasisti ni medievisti (dakle amateri), ali vole da iznose tvrdnje koje nemaju nikakvog uporišta u izvorima. Premda ne idu u krajnost kao Jovan Deretić, dela su im izrazito politički obojena. Tebi je izgleda potpuno svejedno da li će se na sr.viki navoditi neki amateri (Imami i boranija sa PMF-a), ili stručnjaci. Bitno je samo da DSR u Srbiji bude u skladu sa neuglaslom tradicijom Titovih pionira.--Vladimir Nimčević (razgovor) 22:46, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Vladimire, kao sto sam kazes, ti stvarno ne znas ko je Samardzic. Bajkopisac. Da se malo vise proucavas Drugi svetski rat, stideo bi se sto si otkucao njegovo ime. A gde ja to ne navodim dokaze ces da pokazes. -- Bojan  Razgovor  22:54, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Konkretno, covek je na osnovu jedne slike na kojoj se vidi mrtav covek koji je imao mnogo duzu bradu nego Mihailovic dva dana pre svoje smrti iskonstruisao pricu o nekoj sekretarici koja je cetnicka krtica u Ozni. Nema dokumenata, izvora, covek na slici uopste na lici na Mihailovica, i on od toga pravi pricu. Takav ti je on istoricar. Ima milion dokumenata zaplenjenih dokumenata vermahta i cetnika koji kazu da su partizani razbili cetnike na Neretvi i probili se do Crnge Gore, i on kaze da su cetnici pobedili... -- Bojan  Razgovor  23:02, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Ako je Samardžić bajkopisac, nije jedini. Ima i gorih od njih. Nije mi jasno kako "neka sitna boranija od istoričara i novinara" uspe da (pored jake antifašističke opozicije? - valjda si na to ciljao) našim gimnazijalcima poturi antikomunistički orijentisan udžbenik. Bojim se da nije reč ni o kakvoj sitnoj boraniji. Pre će biti da je nastavljača stare tradicije sve manje. I sad treba da nam ovaj zbornik s malim tiražom (500 primeraka), čije štampanje je podržala neka strana fondacija (Rosa Luxemburg Stiftung - Southeast Europe) služi kao nešto na šta treba da se ugledamo, dok ZUNS-ov udžbenik - predviđen, kako kažeš, za širu publiku - treba izbegavati jer ga je pisala osoba antikomunistički nastrojena.--Vladimir Nimčević (razgovor) 23:12, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Kada je taj udzbenik uveden (2002) na vlasti je bila Djindjiceva Demokratska stranka. Bojan Dimitrijevic, Slobodan Markovic, Srdjan Cvetkovic i Momcilo Pavlovic su clanovi Demokratske stranke. Nikolic, Pavlovic i Cvetkovic su pisali istoriju Demokratske stranke od Nikole Pasica na ovamo. Ja navodim primere, ti pokazujes voje nenadnje. U tom udzbeniku nema sastanka u Divcima, nema kolaboracije cetnika, nema ratnih zlocina cetnika, za najvece hitlerove sledbenike ljoticevce je receno da su fanatici (i precutano je da su bili od pocetka do kraja najodaniji hitleru), sve lose je pripisano partizanima. Pa sad ti sa takvim udzbenikom objasniti deci ovaj dokument iz oktobra 1944. (prevod poslednjeg pasusa) Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam D.M. tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protiv- njemačko držanje. Ima jos mnogo takvih dokumenata, za ovaj sam nasao prevod. Zasto nema ni slova o tome o udzbeniku?-- Bojan  Razgovor  23:44, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ili mozda ovo Die Drenovic Cetniks verhielten sich gegenuber der Deutchen Wehrmacht weiterhin einwandfrei - Drzanje Drenovicevih cetnika prema nemackom Vermahtu je i dalje besprekorno. -- Bojan  Razgovor  00:02, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Možda nije mjesto da na razgovoru o ovom članku pišem o tome, ali nevjerovatno je kako jadno i šuplje danas zvuče priče crvenih "istoričara" koji su se bavili tim periodom. Zar je moguće da niko od njih nije našao za shodno da iznese procjenu snaga i gubitaka sukobljenih strana u bici na Neretvi, njihovoj "najvećoj i najslađoj pobjedi"? Kakva je to uopšte pobjeda u kojoj pobjednik ima veće gubitke od poraženog i u kojoj pobjednik napusti bojno polje, a poraženi ostane na njemu? Prilično je teško to objasniti razumnom čovjeku, zar ne?--Slobodni umjetnik (razgovor) 00:32, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Nikolić je i prošle godine (2014) izdao udžbenik za istoriju za četvrti razred gimnazije opšteg i društveno-jezičkog smera. Slažem se da udžbenik prećutkuje neke stvari, ali šta su sve prećutkivali jugoslovenski udžbenici pa nikom ništa. Demonizacija partizana i komunista je logična posledica pedesetogodišnjeg jednostranog prikazivanja događaja i stvari. U Jugoslaviji su srpska deca učila istoriju iz nekoliko različitih udžbenika. Postojao je udžbenik posebno za Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, Bosnu i hercegovinu, pa čak i Kosovo i Metohiju i Vojvodinu. Imao sam prilike da prelistam vojvođanski udžbenik. U njemu su Srbi prikazani kao četnici, ljotićevci, nedićevci, a za Hrvate se uopšte ne kaže da su listom podržavali (prećutno ili izrično) ustaše 1941-43. To navodi na pomisao da su jedino Hrvati bili istinski borci protiv antifašizma. Mene kao Bačvanina čudi zbog čega je toliko dugo bilo zabranjeno pričati o zločinima nad Mađarima i Nemcima. Neka sela su potpuno promenila ono što se zove stručno demografska struktura. Diskriminacija Mađara i Nemaca nije bila u skladu sa duhom internacionalizma. Evo Vučić je priznao da je među ubijenima bilo nevinih. Pasja groblja su mačji kašalj naspram onoga što su partizani uradili u Vojvodini.--Vladimir Nimčević (razgovor) 00:39, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Odgovoro obojici: to sto su partizanski istoricari precutkivali je nista u poredjenju sa sta su cetnici precutkivali i sta imaju da precutkuju. Cetnici precutkuju da su saradjivali sa Nemcima i NDH i Ljoticem. Bitka na Neretvi je pobeda partizana toliko sto oni nisu unisteni iako su protiv njih svi ujedinili. A tvoje utiske Nimcevicu ces morati da opravdas. Isti ti komunisti su izasli sa 700.000 mrtvih u Jasenovcu, 7000 u Kragujevcu (ako su bili antisrpski, sto su preuvelicavali broj srpskih zrtava), datum ustanka u Hrvatskoj je datum 27. jul kada su (pretezno ili skoro svi) srpski partizani u Hrvatskoj napadali oruznicku (zandaermire NHD) stanicu u Srbu. To sto su partizani uradili u Vojvodini je sledece: prestrogo su sudili Madjarima za kolaboraciju (neko je izneo podatak da je najvise Madjara stradalo u oblasti Sajkaske gde je 1942 bila racija), a Nemce su kolektivno proglasili za petu kolonu i skoncentrisali u logore (gde je mnogo od njih pomrlo od hladnoce i bolesti - nisu ubijani) pre nego sto su ih deportovali u Nemacku. Uporedi to sa cetnickim klanjima civila kad su ubijali malu decu, a negde i cele porodice zatirali. -- Bojan  Razgovor  05:33, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Pa, eto, dokaži ti da nije tako, da "antifašisti" čine većinu u odnosu na apologete ljotićevaca, četnika, nedićevaca i ja ti skidam kapu. Ja prve nešto i ne viđam po izlozima knjižara. U izlogu knjižare MS obično stoje radovi Koste Nikolića. Ili su se antifašisti ulenjili, ili nemaju svoj kadar koji bi nastavio tamo gde su stali Petranović, Leković i drugi.

I sad treba da se radujemo što su, kako kažeš, partizanski istoričari "izašli (u javnost) sa (brojkom od) 700.000 mrtvih u Jasenovcu"? Jaka kompenzacija za ono što su Srbi doživeli u Slavoniji i Sremu. "Pavelićevi kolonisti iz vremena NDH bili su naseljeni na imanjima srpskih dobrovoljaca kolonizovanih u Sremu i Slavoniji između dva rata i na imanjima proteranih ili ubijenih Srba. Posle oslobođenja, kada su vlasnici imanja došli nazad na svoja imanja, vratili se iz zbegova, pribežišta i sa fronta, ovi kolonisti su morali da se vrate u matična naselja. Na nekim imanjima gde nikog nije bilo da se vrati, pošto su vlasnici pobijeni, ovi kolonisti su ostali!" (J. Pejin. Kolonizacija Hrvata na srpskoj zemlji u Sremu, Slavoniji i Baranji, 44). Kada je Tito upitan da Srbima u Hrvatskoj da autonomiju, on je to kategorički odbio. Neosporiva je činjenica da je hrvatski etnički prostor posle rata bio veći. Zahvatio je i Bačku, gde su Hrvati postali i oni koji to do tada nisu bili.

Šta reći za zabranu Srbima Kosovcima da se vrate u svoje domove posle oslobođenja? Nad Šiptarima nije vršen nikakav pritisak da se isele, a bilo su daleko opasniji i od Mađara i Nemaca. Novije studije pokazuju da su domaći Nemci bili indoktrinirani, da nije bilo ni blizu toliko Mađara koji su aktivno sarađivali sa hortijevcima. Šiptarima nije bila potrebna nikakva indoktrinacija. Njima je neprijateljstvo prema Srbima bilo urođeno.--Vladimir Nimčević (razgovor) 11:42, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

datum ustanka u Hrvatskoj je datum 27. jul kada su (pretezno ili skoro svi) srpski partizani u Hrvatskoj napadali oruznicku (zandaermire NHD) stanicu u Srbu.

Srpski partizani? Kad pre partizani? U literaturi se doduše pominje da su ustanak organizvali partizanski delegati, s tim da su ga izveli "gerilski odredi", koji su činili i seljaci naoružani hladnim oružjem: vilama, kosama i sekirama.--Vladimir Nimčević (razgovor) 11:58, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

To što Kosta Nikolić ima veći tiraž ne dokazuje ništa, naročito da su njegovi zaključci istiniti (npr. žandarmi su imali zadatak da hapse komuniste i Jevreje po Srbiji, kada su ih partizani ubili u samoodbrani, proglasio ih je žrtvama terora i udarom na državu (koja nije postojača, žandari su bili u službi Aćimovića, koji je opet bio marioneta Trećeg rajha)). Britni Spirs ima veći tiraž, pa ne znači da je bolji umetnik Betovena. Kako ti objašnjavaš što u udžbeniku o četnicima nema nijednog slova loše, a imamo kolaboraciju ama baš sa svima i klanja civila i dece? Partizani u Hrvatskoj su nosili ime gerilci pre nego sto su usvojili ime partizani. Sta je tvoja poenta sa Jovanon Pejinom. Sto ga ne konsultujes koliko je NR Hrvatska bila manja od NDH i Banovine Hrvatske? Privremena zabrana kolonistiima da se vrate na Kosovo je doneta 16. marta 1945. u jeku najjače pobune Bali Kombetara. Da su dozvolili povratak, onda bi bili krivi što su dozvolili povratak da ih ovi ubijaju, zar ne? Ti kažeš da je hrvatski etnički prostor povećan time što su proglasili par hiljada Šokaca i Bunjevaca Hrvatima, ali nekako zaboravljaš da su se u Vojvodinu doselilie na desetine, ako ne i stotine hiljada siromašnih Srba umesto proteranih Nemaca i da je time Vojvodina poprimila ubedljivo srpski karakter. (naravno nije to radjeno da Vojvodina ima slovenski (srpski) karakter, vec da se drzava resi problema sirotinje) Kada je posleratna Jugoslavija pravljena, niko nije pretpostavio šta će se desiti 50 goodina kasnije. I mnoge starije studije tvrde da su jugoslovenski Nemci bili indoktrinirani nacizmom i da su bili verni Nemačkom rajhu do kraja, kao i da su oni regrutovani u diviziju Princ Eugen (zloglasna po ratnim zločinima). Kako ovi eminetni stručnjaci tipa Koste Nikolića objašnjavaju srpskom narodu šta ovaj naoružani deran radi sa pripadnicima 7. SS Divizije Princ Eugen? I ja sam rekao da je država prestroga sudila mađarskom stanovništvu, uzevši u obzir da u Vojvodini nije bilo dugotrajnijih borbi protiv Mađara i udeo u broju ubijenih u Srbiji bez Kosova posle 1944. (mislim da je oko 10% Mađari, 50% su bili Nemci, 25% Srbi uglavnom iz uže Srbije, 5-10% Hrvati u Sremu i n% Albanci).-- Bojan  Razgovor  19:13, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]

  • Udžbenik je izdan uz odobrenje Ministarstva prosvete.
  • Ne živimo u 1985, nego u 2015. godini. Danas vladaju skroz drugačije vrednosti. To se odrazilo i na udžbenik. Ne očekuješ valjda da partizane i dalje slave kao nekada?
  • Istina, četnici su sarađivali sa Nemcima, ali to ne partizane - koji navodno sem Martovskih pregovora nisu imali nikakve druge kontakte sa Nemcima - ne čini pozitivcima.
  • "Privremena" zabrana Srbima kolonistima da se vrate na svoja ognjišta u Vojvodini je bila na snazi do 17. marta 1945 (iako je Sremski front probijen tek 12. aprila), a na KiM "do septembra 1953. godine, kada je Savezno izvršno veće donelo Uredbu o utvrđivanju propisa saveznih organa uprave koji su prestali da važe među kojima pod br. 60 prestaje važnost i ove odluke". U međuvremenu su se mnogi iselili u druge krajeve. Da su Tito i partija hteli da Srbima Kosovcima stvore normalne uslove za život, ne bi dovlačili Šiptare - iskonske neprijatelje Srba. Jer, Srbi i Šiptari očigledno ne mogu da žive jedni pored drugih. To možda jednom nepismenom Zagorcu nije bilo poznato, ali je bilo poznato svakom Srbinu od vremena Dušana Silnog. I tako, dok se Slovenija čistila od Nemaca, Srbija se punila Šiptarima. Ni posle šezdeset godina (1966) Tito nije uvideo grešku, nego je, štaviše, smenio Rankovića. U znak zahvalnosti mladi Šiptari su prilikom posete maršala Tita Kosmetu kačili psima o repove njegove slike.
  • Bilo je bogami pokušaja iz Zagreba da se utiče na Srbe koloniste, odnosno da im se usadi hrvatski nacionalni identitet.
  • Kolonizacija je sprovedena i zbog toga da Vojvodina poprimi jugoslovenski karakter. To se imalo u vidu još u vreme Kraljevine.--Vladimir Nimčević (razgovor) 22:20, 6. jul 2015. (CEST)[odgovori]
I posto je udzbenik odobren od Ministarstva i ovo nije 1985. godina danas po tebi je OK uciti decu da su partizani sve najgore, a četnici autentični srpski pokret otpora (a kako se oni dokumenti koje sam citirao i slike koje sam pokazao uklapaju u tu sliku) iako je situacija obrnuta. Hajde lepo reci: Kosta Nikolić i Momčilo Pavlović nisu objektivni istoričari iako su najviše angažovani od državnih institucija i njihove knjige se štampaju u velikim tiražima. Plus da je njihova komisija pokazala veliko neznanje. Evo malo da pročitaš o tome i uopšteno istorijskom revizionizmu u Srbiji, Mađarskoj i Hrvatskoj, a ne samo Jovana Pejina i Čede Antića.[1]
Partizani su pozitivci jer su se radije smrzavali na minus trideset, dok su nekoga hranili Italijani ili se neko legalizovao i sedeli po kućama. Partizani dok su gladovali po Sutjesci i bili na većoj muci nego na Neretvi nisu mislili na predaju iako su bili petostruko nadjačani. Neko je vodio konstanatne borbe protiv svih strana, a četnici uglavnom protiv partizana. Partizani su u jugoslaviji vezali isto onoliko osovinskih vojnika koliko su i Britanci i Amerikanci u Italiji. Iako su partizanske mrlje uredno navedene (i treba), sve četnike mrlje su ignorisane u udžbeniku.
Malo mi se ne uklapa tvoja teorija da je Tito favorizovao Albance posle rata, pošto je Ranković 20 godina bio drugi čovek u državi. Albanci počinju da se doseljavalju tek posle Rankovića, ali ipak je njihov broj porastao zbog visokog prirodnog priraštaja. Albanci nisu delili sudbinu Nemaca jer je Titov interes bio Balkanska federacija sa Bugarskom, Albanijom i Grčkom (što je propalo posle sukoba sa Staljinom). Interesatno mi je da su iz Albanije dovedeni albanski partizani da guše pobunu balista 1946. Ne znam kako je neko zamišljao iz Zagreba da utiče na Srbe koloniste. I, hoćeš da kažeš da su kolonisti vraćani u Vojvodinu baš u zonu borbi? -- Bojan  Razgovor  05:33, 7. јул 2015. (CEST)[odgovori]

Čisto da primetim da smo otišli daleko od Velebita, Đilasa, Horstenaua, Kašea, Ota. -- Bojan  Razgovor  05:33, 7. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Jesu vezali dosta osovinskih vojnika, to poređenje sa italijanskim frontom jeste odličan, pravi enciklopedijski podatak, kakvih nam nedostaje u člancima o DSR u Jugoslaviji. Podjednako je zanimljiva i činjenica da je u cijelom ratu poginulo više titovih partizana nego francuskih vojnika (uključujući i borce iz njihovih kolonija), a po nekim procjenama je njihov broj približno jednak sa brojem poginulih britanskih vojnika. Za nekog je to vjerovatno dokaz da su Tito i njegova vojska dali ogroman doprinos pobjedi Čerčila i Staljina nad Hitlerom, srazmjerno broju stanovnika daleko veći od Čerčilovog. Za nekog drugog je to samo dokaz da je Tito (zajedno sa svojim saradnicima, srpskim komunistima) izveo srpski narod na klanje. Zato je ovdje najbolje iznosti takve podatke, a čitaoci neka sami tumače interpretiraju i doživljavaju.--Slobodni umjetnik (razgovor) 11:14, 7. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Nigde ja nisam rekao da je OK učiti decu "da su partizani sve najgore, a četnici autentični srpski pokret otpora". Možda nisam bio dovoljno jasan, ali sve vreme pokušavam da kažem da nisam pristalica pojednostavljivanja stvari. Ako Kosta Nikolić i Momčilo Pavlović prikazuju stvari jednostrano, to ne znači da i mi treba da radimo suprotno. Uostalom, po čemu je DSR toliko specifičan da zaslužuje poseban tretman? Zašto npr. ne bismo primenili isti princip (odbira literature) i na neke druge periode, a ne samo na DSR? Antić i Pejin ti ne smetaju kad prenose zastarele teze o kontinuitetu Srba u Panoniji od najstarijih vremena, iako ni jedan ni drugi nisu arheolog i medievista. Ja sam na Petnici prilikom zimskog seminara 2010. imao prilike da čujem manje lepšu priču: partizani nisu vodili imali znatnije pobede, večito su bili u povlačenju, Dedijer je neke stvari izmislio, Srbija je do 1944. bila četničko uporište itd. Dok je Tito lovio po Sremu, nedaleko od njega, na sremskom ratištu, ginula su deca, koja nisu bila ni pristojno obučena za borbu. Možda je to imalo smisla u ono ludo vreme, ali danas se tako nešto uzima komunistima za greh, utoliko pre što su deca bila srpska. Hrvatska deca nisu morala da se toliko pomuče koliko srpska. Mogu da se kladim da su imala srećnije detinjstvo. Između Albanije i Jugoslavije do 1948. granice gotovo da nije bilo. Znam da je to bilo u sklopu priprema za Balkansku federaciju, ali ti i sam znaš šta su Srbi mislili o tome nekada pa i danas. Takva granica išla je samo na štetu Srba. Ako se komunisti za vreme rata nisu ogrešili ni o šta, za vreme mira su napravili toliko grešaka da se posledice i danas osećaju. Tito je kumovao svakom šiptarskom detetu. Kad se saznalo šta je Rankovićeva Udba radila Šiptarima, odmah su se javili branioci ljudskih prava. Naravno, povod je bilo nešto drugo - prisluškivanje Tita. Kad su Srbi Kosovci došli u Novi Sad 1988. da iznesu svoje probleme, pokrajinsko rukovodstvo ih je netaktički ignorisalo. Naravno, možete vi pričati sad da je Milošević stajao iza svega, ali jogurt revolucije ne bi ni bilo da je rukovodstvo imalo više takta. Uostalom, kako možeš biti tako glup politički radnik da daš povoda centralnoj vlasti u Beogradu da te smeni? Takve greške prave jedino umorni starci koji su navikli da im se mlađi kadrovi besprekorno pokoravaju.--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:32, 7. jul 2015. (CEST)[odgovori]

To su sve razlozi zašto partizani ne mogu biti pozitivci za neke ljude u Srbiji. Svaka njima čast što su trpili po ciči zime. Trpila je i srpska vojska u Albaniji 1915/16, ali je to za vreme socijalizma bilo zanemarivano.--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:38, 7. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Vidis Vladirimire, ti iznosis najodvratniju revizionistivku propagandu bez izvora da je Tito lovio dok su srpska deca ginula po Sremskom frontu. Kad je lovio? Jesu li samo srpska deca ili je u tim partizanima bilo i drugih nacionalnosti? Na Sremskom forntu su se borile dve makedonske divizije, a mislim da su planirane i albanske, ali one nisu dosle zbog pobune na Kosovu. Partizani su bili gerilska vojska koja izbegava pokusava borbu sa nadmocnim neprijateljem, a napada ga gde je slab. Kazes da je Tito je kumovao svakom siptarskom detetu. Koliko ja znam, on je bio kum svakom desetom detetu u porodici u celoj drzavu (a Albanaca je bilo najvise sa desetoro dece zbog nenormalnog prirodnog prirastaja). Mislim da i ostalo pricas napamet, ali za taj period nisam citao knjige. -- Bojan  Razgovor  04:20, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]


Skroz ste skrenuli sa teme. Vladimir sada priča o nekim posleratnim stvarima, koji nemaju veze sa Martovskim pregovorima iz 1943. godine. Revizija istorije DSR se morala dogoditi, jer je dugo godina bila sagledavana samo iz jednog ugla, ali to ne znači da je sva literatura pre 1990. godine propaganda i da je treba odbaciti. Tokom 1980-ih godina je napisano dosta toga što ima realniji pogled na događaje i tada je došlo do otvaranja svih tabu tema. Današnja revizija DSR ide na pogrešan način jer pokušava da događaje iz 1941-1945 sagleda iz aktuelne društveno i političke situacije, a ona se menja. Ne možemo partizane ili četnike kriviti za ono što se događalo mnogo godina kasnije. --Pinki (razgovor) 22:05, 7. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Samo da dodam jedno zapazanje novinara Milosa Vasica povodom tog udzbenika: on je tužno ogledalo mitova i zabluda one nacionalističke desnice koja do dana današnjeg nije razumela zašto je poražena u Drugom svetskom ratu. -- Bojan  Razgovor  04:56, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Poražena je jer su se tako dogovorili Čerčil i Staljin, isto kao što je na kraju balade (50 godina kasnije) raspadom SSSR-a poražen i truli režim KPJ. Kako došlo, tako otišlo..--Slobodni umjetnik (razgovor) 12:09, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Porazena je jer je njena uzdanica bila nesposobni i lazljivi general Mihailovic. -- Bojan  Razgovor  20:54, 8. јул 2015. (CEST)[odgovori]
Netačno. Samo odlikovanja iz prethodnih ratova govore dovoljno o njegovoj sposobnosti, a broj bespotrebno izginulih vojnika o nesposobnosti vođe suparničkog tabora.--Слободни умјетник (разговор) 22:25, 8. јул 2015. (CEST)[odgovori]
Nesposobni i lazljivi vodja. Koji je lagao svoje saveznike koji su ga se odrekli. A njegovu vojsku su hranili i naoruzavali okupatori. Dok se druga strana borila. -- Bojan  Razgovor  22:32, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]
O kojim saveznicima pričaš? O "lažljivim i nesposobnim" Englezima? Odricali su se oni Srba nekoliko puta još u Prvom svjetskom ratu, ali ti očigledno ne znaš ništa o tome, jer za tebe istorija počinje 1941. Kao što sam i mislio, to i jeste glavni razlog zašto imaš tako izopačene stavove o dešavanjima u Drugom. Iako smo odlutali od teme, nije mi žao, jer sad napokon mogu da te razumijem. Obećavam svima koji ovo čitaju da više neću opterećivati ovu stranicu za razgovor pričama koje nemaju direktne veze sa ovim člankom, ma kakve besmislice ovdje pročitao.--Slobodni umjetnik (razgovor) 23:04, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]
Ti Englezi su od njega napravili heroja, onda su bili dobri. Koji je njihov interes da saradjuju sa onim koji pomaze onima sa kima oni ratuju? Da za mene istorija pocinje 1941. je nicim potkrepljen. Kad ne mozes da negiras da je Draza lazov koji nije pobedio partizane ni u Uzicu, ni na Neretvi ni u bici za Srbiju, onda potegnes ovako nesto. -- Bojan  Razgovor  23:09, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ne osporavam da je bilo i dece drugih nacionalnosti, ali srpske dece je bilo najviše. Ratovanje u Sremu je bilo konvencionalno, a ne gerilsko. Zbog toga je JA trpila velike gubitke. Jedan korisnik sr.viki je pisao čak diplomski na tu temu. U knjigama koje čitaš sigurno neće pisati da je Tito lovio dok se vodila borba u Sremu, ali je to sasvim moguće. Za to mi je rekao profesor Duško Kovačević koji inače predaje istoriju dugog 19. i 20. veka. Komunisti su možda dobili rat, ali nisu uspeli da održe ono što su stvorili. Međutim, neke tekovine komunizma/socijalizma su ostale: BiH, crnogorska i makedonska nacija, Hrvatska sa zapadnim Sremom i Baranjom, AP Vojvodina, AP KiM (prerasla u Republiku Kosovo) itd. Jeste, teritorija SR HrvatskE je bila manja u odnosu na teritoriju Banovine Hrvatske, pogotovo NDH. Ali, dok su se Hrvati uglavnom našli u granicama jedne države, izuzimajući nešto malo Hrvata u zapadnoj Bosni i istočnom Sremu i severnoj Bačkoj, Srbi su se našli rasuti čak u tri-četiri federalne jedinice: BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Za Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu Srbi su morali da se bore 91-95, iako su ih realno zaslužili još pre 70 godina. Dalmacija nije dobila autonomiju, iako je autonomizam tamo imao dužu tradiciju od one u Vojvodini. Srbi nikad nisu dobrovoljno prihvatili komunizam, nego im je nametnut. Uostalom, kako objašnjavaš preokret Srba s komunizma/socijalizma na (čisto) srpski nacionalizam krajem osamdesetih i početkom devedesetih? Možda se on nekome čini radikalan, ali pažljivim istraživanjem perioda 1945-90. može se uočiti njegov početak. Neko je pomenuje da se danas događaji iz 1941-45 sagledaju iz aktuelne društveno i političke situacije. To je tačno. Naravno da se događaji sagledavaju i iz tog ugla, ali se sagledavaju PRE SVEGA iz ugla Srba koji su podneli najveću žrtvu DEOBE. Živimo u SRBIJI, ne u JUGOSLAVIJI. Prema tome, osnovne kategorije više nisu neodređeni i zastareli pojmovi kao što su radinička klasa, socijalizam, komunizam, KPJ, radničko samoupravljanje, narodnooslobodilački pokret itd., nego konkretan pojam Srbi. Stoga je održavanje komunističke tačke gledišta u postjugoslovenskoj Srbiji podjednako besmisleno kao održavanje paganizma Julijana Apostate u vreme cvetanja hrišćanstva. Naravno, to ne znači da stavove Koste Nikolića treba usvajati bespogovorno. Makar bi rebalo izostaviti etikete kao što je istorija revizionizma, revizionistička istoriografija, tim pre što i za komuniste/socijaliste postoje odgovarajuće etikete tipa crvena buržoazija, autošovinisti itd.--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:38, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Kao sto sam rekao, nemas dokaze da je Tito lovio dok se borilo na Sremskom frontu, a opet iznosis kao istinu. Inace se svuda ginulo u to vreme, samo se nekako Sremski rat istice. Pa ni tu niko nije namerno zrtvovan.Ne znam kako da opravdam preokret 1990. i kod nekih Srba (koji su se poceli masovno buniti 1980ih) i nekih Hrvata. Revizionista nije uvredljiv termin, autosovinista jeste. -- Bojan  Razgovor  20:51, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Ja ne znam zašto se Sremski front koristi kao neki "kec iz rukava", pa kada se nema neki konkretan razlog, onda se navidi "kako je Tito slao srpsku decu u Srem da ginu". Kao prvo pored srpske dece mobilizacija je vršena i u Makedoniji i oni su poslali dve divizije na Sremski front, a borili su se i Bugari. Srbija je tada bila jedina oslobođena i logično je bilo da se odatne mobilišu. Istina je jedino da su slati na front bez velike obuke, a to su mi pričali i neki sami učesnici. Kao drugo velika je laž da je Sremski front bio nepotreban i da su se Nemci povlačili! Nemci su se relativno brzo povukli do doređene linije i tu su formirali front, koji je za njih bio veoma važan, jer su branili pravac povlačenja zaostalih jedinica iz Grčke. Kada su se sovjetske snage povukle iz Srema i otišle u Mađarsku, Nemci su izveli jaku protivofanzivu i prema pričama učesnika tada je bila velika opasnost da dođu do samog Beograda. Zauzeli su Šid, a da su zauzeli i Mitorvicu, pao bi i Beograd! --Pinki (razgovor) 21:35, 8. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Jovan R. Bojović (Srpski narod u jugoslovenskoj federaciji 1945-1991, Istorijski zapisi, god. 16, br. 1-4; Podgorica 1993) se pita „zašto je Sremski front postao masovna grobnica srpske omladine“. Meni je isto nelogično što uvek Srbi moraju podneti veći teret. Tito je mogao da pusti crvenoarmejce da obavi započet posao i tako spase narod preterano velikih žrtava, ali nije. Pre će biti da ga je na taj korak navela želja da pokaže svetu kako Jugoslavija sama može da se izbori protiv neprijatelja. Tako sam ja učen.

Istoričar Trifun Damjanović ovako gleda na Sremski front: „Prelazak u Srbiju, mobilizacija vojno neobučene dece i njihovo slanje na Sremski front je genocid pošto forsiranje Sremskog fronta nije bilo nužno. Ništa ne bi smetalo da su se veće nemačke snage zadržale u Sremu. Morale bi kapitulirati kad su kapitulirale i na drugim ratištima. Prema tome, to je genocid. Nije mi poznato da su u Hrvatskoj mobilisana deca, odnosno mladići, istog uzrastog kao u Srbiji. Hrvati su bili zaštićeni. Zaštitio je i domobranske jedinice, preveo ih je u svoje jedinice. Oficirima dao više činove i umesto zaslužene kazne dobili su nagradu i izašli kao pobednici“.

(Ratni zločini i zločini genocida, 1991-1992: naučno savetovanje Odbora SANU za skupljanje građe o genocidu protiv srpskog naroda i drugih naroda Jugoslavije u XX veku i Državne komisije za ratne zločine i zločine genocida održano od 6. do 8. avgusta 1992. godine u Beogradu, str. 515)

Najbolje sad da ralativizujemo Sremski front. Među mobilisanima je bilo mladića od 17 do 25 godina - cvet beogradske omladine. Ne znam šta je Titu bilo na umu kada je naredio Peki Dapčeviću da ih mobiliše, ali je morao biti svestan da se neki od njih neće vratiti. Možda grešim. Možda za komuniste ima smisla da deca idu u rat umesto u školu. Kamo sreće da je Srbija za nagrađena svoj ratni udeo. Naprotiv, posle rata Srbi su konstantno optuživani za velikosrpski nacionalizam. Logična reakcija na takve optužbe i hrvatski nacionalizam je srpski nacionalizam.

Mislim da se Sremski front ne bi održao bez dve makedonske divizije i dve bugarske divizije. Makedonske brigade su zajedno brojale preko 400 žrtava, a bugarski pukovi preko 600. Bugari i Makedonci dakle imali su zajedno preko 1000 žrtava. Ostale jedinice su imale neuporedivo veće gubitke. Samo je Prva proleterska udarna brigada imala preko 1300 žrtava. Četvrta srpska narodnooslobodilačka udarna brigada imala je preko 700 poginulih, Peta srpska narodnooslobodilačka udarna brigada preko 400 poginulih, Dvadeset prva srpska narodnooslobodilačka udarna brigada skoro pa 500 poginulih, Trideset prva srpska narodnooslobodilačka udarna brigada skoro pa 700 poginulih, Osma srpska narodnooslobodilačka udarna brigada preko 200 poginulih,Treća vojvođanska narodnooslobodilačka udarna brigada preko 250 poginulih, Peta vojvođanska narodnooslobodilačka udarna brigada preko 200 poginulih itd. Služio sam se ovim podacima. Na osnovu toga se može zaključiti kolika je bila angažovanost pojedinih jedinica. Kolika je bila patnja vojnika JA svedoče memoarski zapisi. Po nedelju dana i više dana nisu ništa jeli ni pili. Da bi utolili glad jeli su crkotine i pasli travu.

I gde piše da je termin "revizionista" sasvim prikladan za neke istoričare? Ko ih tačno tako zove?--Vladimir Nimčević (razgovor) 04:16, 9. jul 2015. (CEST)[odgovori]


Objasnjeno ti je zasto je formiran Sremski front. Niko ga ne relativizuje, partizani se nisu najbolje snasli, ali nisu bili žrtvovani. To možda tebi deluje logično da je neko sposoban da žrtvuje sopstvenu vojsku. Na Sremskom frontu se nije borio cvet beogradske omladine (kako to patetično zvuči). U svakom ratu se očekuje da se neko neće vratiti, možda grešim, možda postoji rat u kome niko nije poginuo. Ne znam po čemu si se uhvatio Beograd, kao da Užičani, Podgoričani, Sarajlije nisu išli u rat. Na Sremskom frontu su ginuli ljudi iz cele Jugoslavije. U vojvodjanskim brigadama imas ljude koji se zovu Hasan, Zaim, Hajro, ... Za očekivati je da Srba ima najviše među poginulima jer ih je i najviše bilo među partizanima, naročito u Srbiji. Nisu svi novopridošli partizani mobilisani, bilo je mnogo dobrovoljaca koji su pristupali partizanima u leto 1944. Revizionizam znači ponovo sagledavanje i sam po sebi ne znači ništa loše. Na kom jeziku da ti to objasnim. -- Bojan  Razgovor  04:55, 11. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Nisu samo partizani bili na Sremskom frontu, nego i mladići zavrbovani u Jugoslovensku armiju. Oni nisu imali veze s partizanima. Neki su čak imali veze sa četnicima. Tito je svojevremeno bio austrougarski vojnik, tako da je znao šta znači rat za svaku poziciju. Ako se nije borio cvet beogradske ili makar srpske omladine, onda ne znam na osnovu čega su nastale priče o sahranjivanju sinova jedinaca i sl. Verovatno ih je narod izmislio... Jeste, ima tu, koliko sam primetio, i Hasana i Zaima i drugih, ali je neosporno da je Srba bilo od samog početka. Krajem 1944. su mnogi promenili stranu (npr. Rumunija, Bugarska). Možda sam po sebi revizionizam ne znači ništa loše, ali pitanje je koliko je u ovom slučaju opravdano koristiti ga u ovom slučaju. Zato sam pitao ko ga tačno koristi. Sumnjam da je taj termin opšteprihvaćen među svim istoričarima Srbije.--Vladimir Nimčević (razgovor) 12:32, 11. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Partizani su kraći naziv za NOVJ, koja se od 1. marta 1945. zove Jugoslovenska armija. Nije sporno (i logično je) da su Srbi bili većina u partizanima, ali nisu žrtvovani, poslati su u rat protiv bolje obučenog neprijatelja koji se nije hteo povlačiti pola godine od oslobođenja Srbije. Revizionizam ne znači ništa loše, ali ja politički korektniji naziv za istoričare koji otvoreno simpatišu onu drugu stranu ne znam. -- Bojan  Razgovor  12:47, 11. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Kada jedan jazavičar napadne krupnijeg bulmastifa da bi zaštitio devojčicu, to nije žrtvovanje. Kad slabo naoružana vojska krene na bolje obučenog neprijatelja, to nije žrtvovanje? Za nekog je termin korektan, a za nekog ne. To smo prostudirali i ne nameravam da se više vraćam na to, jer vidim da dobijam isti odgovor. Mene zanima je l opšteprihvaćen, ili se upotrebljava samo kod izvesnih grupa istoričara koji otvoreno simpatišu partizane?

Podnaslov (gore)

(Svaka) prava istoriografija je uvek revizionistička...jer usled novih dokaza i činjenica baca neko novo svetlo na stvari koje su se dogodile i dolazi do novih (drugih) zaključaka...to je osnovna razlika između (načelno) DOGME i NAUKE...dogma je popovanje i ponavljanje jednih te istih stvari (npr. crkvenog uverenja iz srednjeg veka da je zemlja ploča), dok je nauka revizijom (naučnim procesom) došla do saznanja da zemlja nije ploča....optuživati nekoga za *revizionizam* ili *istorijski revizionizam* ili uopšte stavljati to na nekakvu vrednosnu skalu tj. vrednosno kotirati je apsolutna perverzija! (sve osim nauke, neka druga vrsta suda) (revizionizam je pak nešto drugo od plagiranja i krivotvorstva što je naravno nedopustivo...tj. svesnog produkovanja neistine) --ANTI_PRO92 (razgovor) 12:14, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Nisi u pravu. O cetnicima je utvrdjeno da su se dobijali pomoc od okupatora i to se precutkuje kada se prica da bi se o njima moglo pricati o pokretu otpora. Navedite mi porket otpora koji je dobijao pomoc od onog protiv koga se navodno borio. Ja ne znam da tako nesto moze postojati. -- Bojan  Razgovor  20:59, 5. jul 2015. (CEST)[odgovori]

Pokvarene spoljašnje poveznice

Tokom nekoliko automatski provera, bot je pronašao pokvarene spoljašnje poveznice. Molimo vas proverite da li je poveznica dobra, popravite je ili je uklonite!

Veb stranica je sačuvana u Internet arhivi. Preporučujemo vam da stavite vezu do određene arhivirane verzije: [2].--Autobot (razgovor) 03:36, 8. oktobar 2015. (CEST)[odgovori]

Pokvarene spoljašnje poveznice 2

Tokom nekoliko automatski provera, bot je pronašao pokvarene spoljašnje poveznice. Molimo vas proverite da li je poveznica dobra, popravite je ili je uklonite!

Veb stranica je sačuvana u Internet arhivi. Preporučujemo vam da stavite vezu do određene arhivirane verzije: [3].--Autobot (razgovor) 03:36, 8. oktobar 2015. (CEST)[odgovori]