Remastikacija i reinsalivacija kod preživara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Remastikacija i reinsalivacija, predstavljaju drugu i treću fazu u procesu preživanja kod preživara i one se nastavljaju odmah nakon prve faze, regurgitacije. Trajanje regurgitacije zavisi od količine vraćenog zalogaja. Remastikacija je temeljna i polagana, te se jako razlikuje od žvakanja pri uzimanju hrane. Dok čvrsti deo bolusa biva detaljno sažvakan, tečni deo zalogaja, koji je višak regurgitovanog sadržaja, guta se u malim gutljajima, posle prvih nekoliko pokreta žvakanja.

Broj pokreta žvakanja u toku jednog ciklusa u proseku iznosi 40-70 (goveče 30-60, a ovce 50-70) po jednom zalogaju, dok vremenski žvakanje traje polovinu do tri četvrtine minuta. Kod poremećaja funkcije želuca često se količina vraćenog sadržaja smanjuje, što dovodi i do redukcije broja pokreta žvakanja. Ova pojava se koristi i u dijagnostičke svrhe.[1]

Reinsalivacija se razlikuje od insalivacije pri uzimanju hrane po tome što podvilične žlezde ne luče pljuvačku, dok zaušne i podjezične žlezde stalno luče pljuvačku. Pošto je žvakanje hrane jednostrano, zaušna žlezda dotične strane pojačava lučenje, dok ga ona sa suprotne strane smanjuje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojić, Velibor (2004). Veterinarska fiziologija. Beograd: Naučna KMD. str. 238. ISBN 86-84153-33-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojić, Velibor (2004) Veterinarska fiziologija. Naučna KMD, Beograd. ISBN 86-84153-33-2