Republika Nova Granada
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Republika Nova Granada República de la Nueva Granada Nova Granada | |||
---|---|---|---|
![]() republika Nova Granada | |||
Geografija | |||
Prestonica | Bogota | ||
Društvo | |||
Religija | rimokatolička | ||
Oblik države | predsednička republika | ||
Istorija | |||
Postojanje | |||
— Osnivanje | 20. oktobar 1831. | ||
— Ukidanje | 11. april 1858. | ||
Događaji | |||
— Zakon o pravima[1] | 1853. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Valuta | Real Pezos | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Nove Granade | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
![]() |
![]() |
Republika Nova Granada (šp. República de la Nueva Granada) je bila centralistička republika koja je obuhvatala uglavnom teritoriju današnje Kolumbije i Paname, kao i manje delove današnjih država Ekvador i Venecuela. Nastala je raspuštanjem Velike Kolumbije 1830. godine.
Jedna od glavnih odlika političke klime u republici je bila pozicija katoličke crkve i stepen autonomije saveznih država. Godine 1839. Kongres Nove Granade je zbog nesuglasica sa katoličkom crkvom zatvorio njene manastire. Ovi događaji su ubrzo doveli do Rata vrhovnih (šp. Guerra de los Supremos), koji je trajao naredne dve godine i pretvorio se u sukob oko regionalne autonomije.
Kao odgovor na zahteve za decentralizacijom zemlje Nova Granada je 1858. transformisana u Granadinsku Konfederaciju.
Provincije[uredi | uredi izvor]
Teritorija republike je bila podeljena na provincije. Svaka provincija se sastojala od jednog ili više kantona a svaki kanton je bio podeljen na nekoliko oblasnih župa.
S druge strane Republika je imala direktnu upravu nad nekim teritorijama na obodu zemlje.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ukidanje robovlasništva, i davanje prava glasa svim muškarcima starijim od 21 godine.