Rejmond od Penaforta
Rejmond od Penaforta | |
---|---|
![]() sveti Rejmond iz Penaforta | |
Datum rođenja | 1180. |
Mesto rođenja | Viljafranka del Panades |
Datum smrti | 6. januar 1275. |
Mesto smrti | Barselona |
Sveti Rejmond od Penaforta je dominikanski kanoničar iz 13. veka.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen u Viljafranka del Panades, blizu Barselone, 1180. godine; umro u Barseloni, 6. januara, 1275. Postao je profesor kanonskog prava 1195. godine, i podučavao ga petnaest godina. Napustio je Španiju 1210. da bi završio školovanje u Bolonji. Tri godine je bio glavni na univerzitetskom odeljenju kanonskog prava, i objavio je istraživanje o svešteničkom zakonodavstvu koje, između ostalih njegovih dela, još uvek postoji u Vatikanskoj Biblioteci, kao značajan i vredan doprinos kanonskom pravu rimokatoličke crkve. Tu je upoznao novoosnovani dominikanski red.[1]
U dominikanski red, Rejmond je privučen propovedima blagoslovenog Reginalda, dominikanskog igumana Bolonje, a zamonašio se u dominikanskom manastiru Barselone po svom povratku iz Italije, 1222. godine.[2] U Barseloni je, zajedno sa svetim Petrom Nolaskom, bio osnivač Reda Mersedarijanaca. Takođe je u Barseloni i Tunisu osnovao institute za izučavanje orijentalnih jezika radi preobraćanja Jevreja i Maura u hrišćanstvo.
Na zahtev njegovih nadređenih Rejmond je objavio „Summa Casuum“ koji se u nekoliko izdanja pojavljuje u 16. i 17. veku. 1229. godine Rejmond je postavljen za teologa i ispovednika kardinala nadbiskupa Sabine, Džona iz Abevila i 1230. godine papa Gregorije IX pozvao ga je u Rim i proglasio kapelanom i velikim ispovednikom.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/2/2f/MozaikRejmondIzPenaforta.jpg)
Zasluge[uredi | uredi izvor]
Naučni tretman teologije morala (koju je postavio sveti Toma) bio je retkost u četrnaestom veku, iz prostog razloga što je uglavnom "Sentences" a ne "Summa" korišćen u crkvenim školama. Naime upravo Rejmondova "Summa de poenitentia et matrimonio" (1235) je najviše doprinela da se krene u štampanje velike količine uputstava za ispovednike tokom 14. i 15. veka. Sveti Rejmond je takođe čuven širom sveta po svojim zalaganjima za ukidanje ropstva.
Dan svetog Rejmonda iz Penaforta[uredi | uredi izvor]
Dan svetog Rejmonda iz Penaforta slavi se 7. januara po gregorijanskom kalendaru.[3] Za taj dan, rimokatolicima su preporučene sledeće molitve:
„Gospode,
Dao si sv. Rejmondu dar sažaljenja
u njegovoj službi grešnicima.
Neka nas njegove molitve oslobode ropstva grehu
i pomognu nam da Te volimo i služimo u slobodi.
Molimo te ovo putem našeg Gospoda Isusa Hrista, Tvog Sina,
koji živi i vlada sa Tobom i Svetim Duhom,
jedini Bože, i za vekove vekova. Amin.“
„Svemoćni i sažaljivi Oče,
kroz život i učenje našeg brata Rejmonda
pokazao si nam da je ljubav izvršenje zakona.
Ispuni naša srca ljubavlju,
i tako nas uveličaj u slobodi
kao tvoje sinove i kćeri.
Molimo te ovo putem našeg Gospoda Isusa Hrista, Tvog Sina,
koji živi i vlada sa Tobom i Svetim Duhom,
jedini Bože, i za vekove vekova. Amin.“
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Foley, Leonard. „St. Raymond of Penyafort”. Franciscan Media. Pristupljeno 7. 1. 2013.
- ^ O'Kane, Michael. "St. Raymond of Peñafort." The Catholic Encyclopedia. Vol. 12. New York: Robert Appleton Company, 1911. 30 Jan. 2014
- ^ "Calendarium Romanum" (Libreria Editrice Vaticana, 1969), pp. 85 and 114