Rimska Galija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rimska Galija je naziv za dijelove Rimsko carstva u kojima je na snazi bio provincijski režim, a koji obuhvaćaju današnja područja Francuske, Belgije, Luksemburga i dijelove zapadne Njemačke. Rimska vlast nad tim područjem je trajala 600 godina. Započela godine 121. p. n. e. kada je Rimska republika osvojila južni rub tadašnje Keltske Galije, a osvajanje je dovršio Gaj Julije Cezar porazivši keltska plemena u galskim ratovima 58-51. p. n. e. Nakon osvajanja je lokalno stanovništvo izloženo romanizaciji, na početka u gradovima, a potom i u ruralnim područjima, tako da je do 3. vijeka n.e. većina stanovnika govorili latinski, a galski tek u izolovanim enklavama. Stanovnici Galije u tom periodu se stoga nazivaju Galo-Rimljanima. Rimska vlast, oslabljena u 4. i 5. vijeku, je u potpunosti nestala nakon pobjede germanskih Franaka u bitci kod Soasona; pošto je godine 507. p. n. e. poraženo i Vizigotsko kraljevstvo Tuluz, Franci su gotovo cijelu nekadašnju rimsku Galiju osim Septimanije doveli pod vlast svoje dinastije Merovinga, prvih kraljeva Franačke.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]