Ričard Plantagenet, 3. vojvoda od Jorka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ričard Plantagenet
Ričardov prikaz u Šruzberijskoj knjizi
Lični podaci
Datum rođenja(1411-09-21)21. septembar 1411.
Datum smrti30. decembar 1460.(1460-12-30) (49 god.)
Mesto smrtiVejkfild, Jorkšir, Engleska
GrobCrkva Svete Marije i svih Svetih
Porodica
SupružnikSesili Nevil
PotomstvoAnne of York, Duchess of Exeter, Edvard IV Jork, Edmund, Earl of Rutland, Elizabeth of York, Duchess of Suffolk, Margareta od Jorka, Džordž Plantagenet, 1. vojvoda od Klarensa, Ričard III
RoditeljiRičard od Konisburga
En de Mortimer
DinastijaDinastija Jork
vojvoda od Jorka
PrethodnikEdvard od Noriča, 2. vojvoda od Jorka
NaslednikEdvard IV Jork

Ričard Plantagenet, III vojvoda od Jorka (21. septembra 1411 – 30. decembar 1460), bio je jedan od vodećih engleskih magnata i praunuk kralja Edvarda III sa očeve strane. Nasledio je ogromne posede i služio u različitim uredima širom države, u Irskoj, Francuskoj i Engleskoj- zemlji kojom je upravljao tokom ludila kralja Henrija VI.

Njegovi sukobi sa Henrijevom ženom, Margaritom Anžujskom, i drugim članovima Henrijevog dvora, kao i njegovova potraživanja na presto, bili su vodeći faktor političkog puča, sredinom petnaestog veka u Engleskoj i jedan od glavnih uzroka ratova dveju Ruža. Ričard je pokušao da preuzme tron, ali je odvraćen, nakon ubeđenja da će dobiti vlast nakon Henrijeve smrti. Međutim, tek nekoliko nedelja pre ispunjenja ovog cilja, poginuo je u bici kod Vejkfilda.

Koreni[uredi | uredi izvor]

Ričard Plantagenet, III vojvoda od Jorka, rođen je 21. septembra 1411, kao sin Ričarda od Konisburga i njegove supruge En Mortimer, ćerke Rodžera Mortimera, četvrtog grofa od Marta, i Eleonore Holandske. En Mortimer je praunuka Lajonela, prvog vojvode od Klarensa i drugog sina kralja Edvarda III (1327-1377). Ovaj rodoslov "ide u prilog" En Mortimer i njenim potomcima, vojvodama od Jorka, zbog sticanja prava, iako ne po muškoj liniji, na engleski presto, koje je, navodno, veće od prava vladajuće kuće Lankaster, koja potiče od Džona od Genta, trećeg sina kralja Edvarda III.[1]

Sa očeve strane, Ričard je imao pravo na presto direktno po muškoj liniji, poreklom od dede Edmunda Langlija, prvog vojvode od Jorka (1341–1402) i četvrtog preživelog sina Edvarda III.

Ričardova majka, veruje se, umrla je na porođaju, a njegov otac, grof od Kembridža, bio je pogubljen 1415. godine za učešće u Sautemptonškoj zaveri protiv Henrija V Lankastera. Iako mu je titula grofa bila oduzeta, on na nju nije bio lišen prava, te je kao četvorogodišnje siroče imenovan za očevog naslednika. Ričard je imao sestru, Izabel od Kembridža, koja je postala grofica od Eseksa, nakon svog drugog braka 1426. godine.[2]

Nekoliko meseci nakon smrti oca, Ričardov ujak Edvard, 2. vojvoda od Jorka, ubijen je u bici kod Azenkura 25. oktobra 1415. Posle izvesnog oklevanja kralj Henri V dozvolio je Ričardu da nasledi titulu svog strica (koji nije imao potomaka) i zemlje vojvodstva Jorka. Manja titula, ali svakako veliki posedi su ga dočekalim, nakon smrti njegovog ujaka po majci Edmund Mortimera, petog grofa od Marta, 19. januara 1425.

Razlog za oklevanja Henrija V su izlivi protivljenja Edmunda Mortimer nekoliko puta protiv njega i postojane mogućnosti da ima veća prava na presto nego Henrijev otac, kralj Henri IV (1399-1413), sin Džona od Genta  i Blanš od Lankastera. Međutim, u toku svog života, Mortimer je ostao veran pristalica kuće lankesterovih.

Ričard od Jorka je već posedovao korene Mortimera i Kembridža, što mu je davalo jasna prava na engleski tron. Čak je u jednom trenutku postao jedna od najmoćnijih ličnosti u Engleskoj, uz samog kralja.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Jork je bio sahranjen u Pontefraktu, ali je njegova glava ostala na koplju pobedničke, lankesterove vojske i bila prikazivana duž zidina Jorka, sa simboličnom, papirnom krunom. Njegovi posmrtni ostaci su kasnije preseljeni u crkvu Svete Marije i svih Svetih.[3]

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Kroz nekoliko nedelja nakon Ričardove smrti, njegov najstariji preživeli sin, budući kralj Edvard IV, na kraju je postavio kuću Jorka na presto posle odlučujuće pobede nad Lankasterima u bici kod Tautona. Nakon burne vladavine, umro je 1483. godine i njega je nasledio sin je Edvard V.[4]

Deca[uredi | uredi izvor]

Imao je trinaestoro potomaka:

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Edvard II Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
8. Edvard III Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Izabela Francuska
 
 
 
 
 
 
 
4. Edmund od Langlija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Vilijam I, grof od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
9. Filipa od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Žana od Valoa
 
 
 
 
 
 
 
2. Ričard od Konisburga, 3. grof od Kembridža
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Alfonso XI od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
10. Pedro I od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija Portugalska (1527—1545)
 
 
 
 
 
 
 
5. Izabela od Kastilje, vojvotkinja od Jorka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Juan García de Padilla, 1st Señor de Villagera
 
 
 
 
 
 
 
11. María de Padilla
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. María Fernández de Henestrosa
 
 
 
 
 
 
 
1. Ričard Plantagenet, 3. vojvoda od Jorka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Rodžer Mortimer, 2. grof od Marča
 
 
 
 
 
 
 
12. Edmund Mortimer, 3rd Earl of March
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Philippa Montacute
 
 
 
 
 
 
 
6. Rodžer Mortimer, 4. grof od Marča
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Lajonel od Antverpena, 1. vojvoda od Klarensa
 
 
 
 
 
 
 
13. Philippa, 5th Countess of Ulster
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Elizabeth de Burgh, 4th Countess of Ulster
 
 
 
 
 
 
 
3. Anne de Mortimer
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Tomas Holand, 1. grof od Kenta
 
 
 
 
 
 
 
14. Tomas Holand, 2. grof od Kenta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Joan of Kent
 
 
 
 
 
 
 
7. Alianore Holland
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Richard FitzAlan, 10th Earl of Arundel
 
 
 
 
 
 
 
15. Alice Fitzalan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Eleanor of Lancaster
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richardson IV 2011, str. 400–404
  2. ^ Harriss 2004
  3. ^ Haigh. str. 31ff.
  4. ^ „Richard Plantagenet, Duke of York”. shakespeareandhistory.com/. Pristupljeno 19. 5. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]